Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Bjekstvo iz zatvora

Potomci Sime Prodića pamte priču o turskim stražarima na Stražbenici. Simo je pričao da Turci Srbima nisu činili zulum, pa je kao primjer navodio kako su stražari silazili po vodu na izvor u blizini njihovih kuća i uvijek čekali ako bi ispred njih bio neki Srbin.

Sveto Prodić se sjeća i djedove priče o hapšenju nekog hajduka, njegovom sprovođenju u Travnik i bjekstvu iz zatvora. Navodno, Turci su vezanog hajduka predali Simi Prodiću i izvjesnom Simi Đukanoviću da ga sprovedu u Travnik u zatvor. Simo Prodić je uživao povjerenje Turaka, kao čestit i pošten domaćin, a Simo Đukanović je važio za hrabrog i brzog čovjeka, kome nikada niko nije mogao pobjeći. Pričalo se da nije bilo ovce ili jagnjeta u stadu koje on nije mogao stići i uhvatiti.

Putujući pješke za Travnik i odmarajući se na uobičajenom mjestu, vezani hajduk je zamolio da ga Simo odveže, govoreći da on od njih neće pobjeći, jer zna da bi zbog njega oni izgubili glavu, da će on ići s njima, ali da će svejedno stići u Čečavu prije njih. Kad su ga vezanog doveli u Travnik i predali vlastima, Turci su ga preuzeli govoreći mu: „Nesretni sine, ti ćeš srušiti Tursko carstvo. Zašto nisi čestit kao ova dvojica."

Turci su Simu Prodića i Simu Đukanovića smjestili na spavanje u blizini tamničkih prostorija, pa ih je noću probudila vika i galama Turaka. Osluškujući razgovor, zaključili su da je hajduk pobjegao. Sutradan su saznali da je zaista umakao stražarima kroz noge dok su ga vodili u tamnicu. Kad su se vratili u Čečavu, čuli su da je on već stigao. Iz Čečave se za Travnik, pričalo se, ljeti moglo stići za dana, a kad bi dan skratio išlo se dva dana. Put je vodio preko Mladikovina i Blatnice, a na putu su se znala mjesta odmora i konačenja.

0 Comments

Још нема коментара

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.