Najstariji zapis o broju stanovnika Čečave datira iz vremena podizanja prve crkve (1865). U to vrijeme Čečava ima 144 kuće i 1200 duša. Prema Prvom šematizmu pravoslavne srpske mitropolije Banjalučko-Bihaćke za 1901. godinu Čečava ima: domova 191, duša 1479, muških 782, ženskih 697, bračnih parova: a) složnih 262, b) divljih 2; rođenih 47, umrlih 34, vjenčanih 12. Godine 1933. u Čečavi je 311 kuća i 2129 duša. Prema popisu iz 1992. godine u Čečavi je bilo 691 domaćinstvo sa 2494 stanovnika. Od toga pravoslavnih 2457, katolika 27, musliman 1 i 59 izjašnjenih kao „ostali". Tri porodice katolika (Karaule, Ćosići i Kalemi) žive u Stupama.Većina mještana priča kako su im preci porijeklom Hercegovci ali su mahom svi došli iz okolnih krajeva. Malo ko nešto više zna o svojoj lozi. Doktor Milenko S. Filipović u navedenom zapisu piše: „Među današnjim stanovnicima Čečave susrele su se dve naseljeničke struje: Hercegovci i doseljenici iz susjednih planinskih krajeva na jugu i zapadu".Prema turskom popisu tešanjske nahije iz 1528—30. godine u više od pola sela nahije živjelo je filurcijsko vlaško stanovništvo. Čečava se navodi kao čisto vlaško selo koje je plaćalo samo filuriju. Vlasi iz ovog vremena su posebna skupina koju čine maglajski Vlasi i vlaška sela Trepča, Čečava, Bijelo Bučje i Brič. Zna se da je vlaški knez bio Antol sin Radivojev i da mu je sjedište bilo u selu Trepča. Primućur podređen trepčanskom knezu u Čečavi zvao se Olivir.

(више…)

Čečava je brdsko-planinsko selo razbijenog tipa. Veliko prostranstvo sela oivičeno je sa tri strane šum-skim kompleksom Javorove i Čavke. Razbacane kuće smještene su uz potoke i u blizini neiskrčenih šuma (gajeva). Njihovim grupisanjem po odvojenim lokalitetima nastali su zaseoci. Nekada su se zaseoci zvali „palanka", što je zabilježeno kao karakteristika samo krajeva oko  Ukrine. U srednjoj Bosni i u pravim dinarskim krajevima naseljena mjesta su zvali mahala ili selo. Zaseoci su nastajali razbijanjem i dijeljenjem jedne ili više porodica. Tako pojedini zaseoci nose imena većinskih porodica koje ih naseljavaju. Etimologija naziva zaselaka koji nisu vezani za poro-dice izvodi se od nekog karakterističnog obilježja ili samog položaja lokaliteta.

(више…)

Prva speleološka i paleontološka istraživanja na ovom području vršena su u pećini Sokolina u susjednom selu Rastuša 1970, 1971. i 1972. godine. Istraživanja je izvodio Zavod za paleontologiju kvartera iz Zagreba pod rukovodstvom akademika JAZU Dr Mirka Meleza sa sara-dnicima. Pećina se nalazi u brdu Sokolina na oko dva kilometra od Čečave i do tada je bila potpuno neistražena.

(више…)

(више…)

Čečava zauzima sjeveroistočni dio teslićke opštine. Prostire se na obroncima planine Javorova i leži u slivu rijeke Male Ukrine. Dr Milenko S. Filipović zapisuje: „Visoko po kosama i stranama u laktu koji čini rijeka Mala Ukrina raštrkane su „palanke" sela Čečave, jednog od retkih bosanskih sela čije je postojanje dokumentarno osvedočeno za srednji vek."

(више…)

„Ljetopis parohije Čečavske" pisan je po sjećanju. Pisanje je pop Stojan Stanković započeo u 34. godini života, u vrijeme pune zrelosti i očuvanog sjećanja. Kada mu je umro stric Jevrem, od koga je mnogo toga čuo i naučio, Stojan je imao 17 godina i sasvim je sigurno da je mogao zapamtiti mnoge činjenice iz istorije sela i svojih predaka. Način na koji je „Ljetopis" pisan pokazuje odlično poznavanje ljudi i događaja. Otuda se može uzeti kao auten-tičan istorijski izvor.

(више…)

Čečava se prvi put u pisanim izvorima spominje 1323. godine u Povelji bana Stjepana i brata mu Vladislava (Kotromanići), kojom oni nagrađuju kneza Grgura Stipa-novića, dajući mu u baštinu pet sela u tadašnjoj oblasti Usora: „prvo, Čeč'vu, druga Hr'stuš, Tretije Unenovšići Uskrš', D. Volović', e, Modrič' za njegovu virnu službu".1 Navodno, knez Grgur je bio otpremljen ispred bosanske vlastele da od „burskog" (biće: ugarskog) kralja dovede zaručnicu banu Stefanu.

(више…)