Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Dragutin jači od nedaća

Stopostotni ratni vojni invalid Dragutin Trivunović, iz devastiranog planinskog sela Bijelo Bučje, udaljenog od Teslića pedesetak kilometara, ima desetine krava i više od 100 ovaca.

Kravlje mlijeko prodaje, a ne žali se ni na trgovinu vunom, jaganjcima, ovcama i sirom.

Bijelo Bučje nekada je bilo prepoznatljivo po stočarstvu. Nomadili su stočari iz ovog kraja sa desetinama hiljada ovaca, a njihovi proizvodi plasirani su preko blatničke "Planine" u stotinama vagona u svijet.

Selo je imalo 200 domaćinstava, školu… Danas je stanje potpuno drugačije. Narod je u ratu raseljen, stočni fond je opljačkan, a pašnjaci su i danas uglavnom pod minama.

Sada u Bijelom Bučju ima pet domaćinstava i desetak stanovnika, a gorštak Dragutin Trivunović jedini se ozbiljnije bavi stočarstvom.

 

"Najveći problem je prehraniti stoku u toku zime, koja je u planinskim vrletima oštra i duga", kaže Dragutin.

Uvijek ima problema – ranije je bila na snazi zabrana nomađenja zbog bruceloze koja je opustošila pašnjake i njive, pa za košenje nije ostajalo gotovo ništa.

Sada često udari velika suša i trave nigdje nema, pa je stoku zimi teško prehraniti. Problem je što se nema gdje kupiti hrana, jer je do prve prodavnice više od 20 kilometara šumskog puta, koji uglavnom niko ne održava.

Posebno teško bilo je ove zime, jer su, kaže Trivunović, mjesec dana živjeli u blokadi, a snijeg je dostizao skoro dva metra visine.

Lokalna vlast je obezbijedila čišćenje puta do 16 kilometara udaljene Krivaje, ali je tolike količine snijega bilo nemoguće pomaknuti kroz surove planinske visove i klance. Mobilnim telefonom bili su u kontaktu sa teslićkom Civilnom zaštitom. Na sreću, imali su hrane, a ozbiljnije bolesnih nije bilo.

Prije nekoliko godina, navodi Trivunović, bilo je slično i tada je Vlada RS helikopterom dostavila pomoć i stočnu hranu malobrojnim stanovnicima Bijelog Bučja, jer je selo više od dva mjeseca bilo potpuno odsječeno zbog snijega, koji je i tada bio visok skoro dva metra.

Bez obzira na teške uslove, Dragutin je i ove zime uspio nekako da prehrani stoku.

Bilo je problema, jer je hrana za stoku spremana na više lokacija, pa je bilo naporno dopremati je do obora, ali je Dragutin spasio stoku donoseći hranu na samaru kroz veliki snijeg.

Dragutin Trivunović je, vjerovatno, posljednji stočar ovog kraja i teško da će se neko posvetiti ovom poslu. Ipak poručuje da neće napustiti planinske visove.

"Bez obzira što život na bučjanskim planinskim visovima nije nimalo lak, ostaću ovdje do kraja, jer sam na planini rođen, na njoj život proživio i tu ću da umrem", kaže Dragutin.

(SRNA)

 

0 Comments

Још нема коментара

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.