Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Čečava s okolicom – 1887. god. (1. dio)

 

Autor: Jevrem Stanković

Tekst objavljen 16.01.1887. godine u časopisu "Bosanska vila"

 

U kotaru tešanjskom selo Čečava najveće je i prostorom i stanovnicima. Ima tu i nekoliko palančica, koje se zovu: Stupa, Potočani, Savkovići, Prodanovići, Petkovići, Lokva, Plani, Riječani, Tevsovac, Šušnjarani, Gaji i Brđani. Kroza srijedu tih džemata teče riječica Čečavica, — valjda je od nje prozvana i sva okolica Čečavom. Preko Čečave ima putovati tri sahata uzduž a dva sahata poprijeko. Oko Čečave su šume: Javorova, Čavka, Stupa, Šavajkovac; to su velike planine, u kojima rastu hrastovi, bukve, borovi, jelike, omorike, jasen, brijest, mlječika, lipa, a po negdje ima i tisovine, od koje se grade kašike i krstići. U ovim šumama ima mnoštvo zvjerinja, a najviše vukova, lisica, srna i kunića, pa ih ljudi love i od njih kože prodaju.

Rijeke su : Ukrnja, Javorova, Kruševica, Mrka rijeka, Bijela rijeka, Planjska rijeka, Osevica, Lužnica i Brankova rijeka. Sve te riječice teku većinom iz šuma Čavke i Javorove, i sastaju se, pak se zovu Ukrrnja. Ova je rijeka povelika; na njoj ima mnogo vodenica, što melju brašno, većinom kukuruzovo, kojim se ovdašnji stanovnici najviše hrane. A ima u Čečavi oko Ukrnje i zemlje vrlo dobre i ravne, kud se sije većnnom kukuruz; po brdima se sije šenica, ječam, zob, raž i proha. Ta sva žita mogu dobro da rode. Podneblje je vrlo blago i prijatno, velike studeni nikada nema, jer Čečava nije na visini, kao što ima mjesta po Bosni. Ovdašnji stanovnici mnogo sade šljive pa od njih peku dobru rakiju, ama samo za svoju potrebu kućnu, a ne prodaju je; ostale pak šljive suše i suhe prodaju na oku po 15 do 20 novčića. Od domaćih životinja najviše ima svinja, jer ih je lako držati radi šuma; kad žir rodi, svaki se raduje više, nego da rodi žito, jerbo se oprave svinje, pa svak može imati novaca, a ovdašnji narod najviše uzima novaca za svinje. Najsiromašniji uzeće za njih 30 do 40 forinti a bogatiji uzmu 300 do 400 forinti za godinu. Svinje prodaju najviše u Brodu, u Derventi i u Banjoj-Luci. Svaki, ko ima svinje, goni ih sobom na pazare; voli ih dati tamo na sajmu jeftinije, nego kod kuće skuplje, jer se događalo, da su nekoji, koji kupuju, otjerali mal na veresnju i nisu nikad ni platili.
Što god familija ima ovuda, sve su naseljene. Najviše ih ima, koje znaju svoje porijeklo iz Hercegovine. Najveće su kuće Kovačevići i Prodanovići, obje su se te porodice prije 200 godina doselile iz Hercegovine, iz mjesta Petrova polja; njih ima danas u Čečavi 30 – 40 kuća; a tako isto ima i drugih mnogo, te su se većinom doselile u ovdašnje mjesto. Pričaju, da je mnogi narod prebjegao preko Save u Slavoniju, kad su Turci ove zemlje osvojili, a mnogi se posakrivao no velikim šumama; pa kad su Turci malo blažiji došli, ovi su krajevi opet naseljeni.
Od starina ima jedna gradina sva u ruševinama; i samo se malo poznaje, kud su zidovi bili. To je na jednom visokom brežuljku, obraslom sitnom šumom, gdje se stiječe Osevica rijeka u Ukrnju. To mjesto više je od vode Ukrnje blizu 200 metara, i ne može se do njega doći, van samo s jednoga kraja. Niže te gradine ima jedna ravnica, gdje se zna da su bile kuće; kažu, da je tu bila varoš, jer se i sad poznaje, kud su bile magaze i kuće. Mnogo ima cigalja, crepova i starog suđa polupana. A oko gradine dosta se nalazilo starog oružja poprebijana, kao mizdraka, boda, nadžaka od tuča, i starih sikira, koje nijesu ni nalik na sadašnje sikire. Čuo sam od pokojnoga popa Stojana, da je kralj bosanski Stevan Tomašević imao svoje ljetne dvore u toj gradini, i da je najviše njegova kraljica tu u ljetu stanovala. Kralj je imao tuda zemlje, na kojoj su njegove sluge sijale šenicu i druga žita. U šumi Čavki na po drug sahata od gradine ima jedno mjesto, te se zove „Kraljičino guvno" (arman) gdje je ta ista kraljica vršila šenicu. Svuda su bile njive oko toga guvna, a danas je šuma, samo gdje je guvno, tu je okrčena njiva. Guvno se i danas dobro poznaje; koliko je bilo veliko, mogao bi na njemu ovršiti 200 osmaka šenice. Blizu Kraljičina guvna u po šume Čavke imaju jedne strane, koje se zovu Vinogradine. Po tim stranama i danas ima mnoga vinova loza, koja je podivljala u šumi; pripovijedaju, da su to bili kraljičini vinogradi, odakle je dobivala dobro vino.
U šumi Javorovi zna se na dosta mjesta da je kopano, kao da je neka ruda topljena. Ima mnogo polupanih komada kotlova od tuča; narod pripovijeda, da su ovdje za vremena kralja Stevana Tomaševića kopane rude, od kojih je kralj topio srebro i kovao novce. Kažu, da i sad ima negdje u šumi Javorovi magaza u zemlji, gdje je kraljeva hazna sa sedam punih kaca novaca, al je mučno doći do njih, jer ima stražar, i ne da nositi novaca, niti da unići. — Ima blizu čečavske crkve jedno brdo Stražbenica na spram gradine; kažu, da je tu bivala kraljeva straža u opasno vrijeme; a zbilja se s toga brda vidi na sva četiri kraja daleko; kad je čisto vrijeme, vide se preko Save u Slavoniji crkve i kuće. Ima opet drugo brdašce, koje se zove Drenovača; po njemu ima nekih zakopina, a dosta puta, kad je iza kiše, može se tu naći po koja stara para kolik novac od dvadeset novčića a ima i manjih. Na njima su likovi jednaki, slova su glagolska, a te su pare srebrene; nalazilo se i zlatnih, pa kažu, da su i na njima iste slike kao i na srebrenim. Propovijedaju stari ljudi kad je kralj iz Javorove vadio i topio srebro da mu je na Drenovači bila tarafana, gdje je novce kovao; a te parice, što se ovdje nalaze, da su njegove.
(Nastaviće se)

0 Comments

Још нема коментара

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.