Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Kućanski predmeti

Verige: Duži lanac sa kukom na jednom i alkom na drugom kraju. Alka se stavlja na motku zvanu „verižnjača", koja se fiksira obično pod krovom iznad ognjišta. Tako se lanac može pomjerati verižnjačom nad ognjište i smicati sa ognjišta. Na kuku se stavljao kotlić, obično bakarni, u kome se kuvalo.

Sač: Predmet u vidu polulopte sa rukohvatom na sredini vanjske strane. Pravio se od željeznog lima. NJime se pokrivao kruh prilikom pečenja na ognjištu (kruh je naziv za kukuruzni hljeb). Prethodno se razgrtao žar i na to mjesto stavljao umiješani kruh. Potom se preko kruha stavljao sač i na njega nagrtao žar.Ožep: Kovana naprava u vidu lopatice, dužine do pola metra, sa dugom drškom. Služila je za razgrtanje i prenošenje žara.Maše: Kovana naprava za izvlačenje ugaraka i žara. Duga je oko pola metra i ima oblik pincete.Sadžak: Metalni kostur od kovanog željeza. Služio za stavljanje zemljanog lonca na vatru.Vagača: Od željeza kovano sječivo u vidu noža, dužine oko 40 cm i širine 10 — 15 cm. Jedna strana je cijelom dužinom oštra. Na jednom kraju prilagođena za nasađiva-nje na kratko drveno držalo. Oštri kraj noža je na suprotnoj strani držala. Služi isključivo za cijepanje duge i šindre.Bradva: Lagana alatka za ručnu upotrebu u bačvarskoj djelatnosti. Služi za istesavanje duge ili daske. Oštro sječivo nalazi se na široj strani. Nasađuje se na kratko držalo. Bradvom se rukuje samo desnom rukom zbog posebnog oštrenja brida. Zbog toga se za nespretnjakovića kaže: „kao da je uzeo bradvu u lijevu ruku".Podutornjak: U poluluku skovana naprava sa paralelnim zupcima, razmaka do 1 cm. Zupci se oštre. Na kraju postoji savijen kljun sa sječivom koje se takođe oštri. Služi za urezivanje (utorenje) šupljine u bačvama i buradima, u koju naluježu dna (dnopare). Metalni dio se uglav-ljuje u drveni člijen. Prilikom rada koriste se obje ruke.
 

Čatal: Tesarski višenamjenski čekić. Služi za zatesavanje drvenih konstrukcija i za zabijanje i vađenje eksera. Sa jedne strane je obična glava čekića a sa druge sječivo širine oko 5 cm. Na tesarskom dijelu nalazi se otvor sa urezom koji je namijenjen za vađenje eksera.

Grebeni: Ručna naprava koja služi za grebenanje vune. Drveni ram je u vidu slova „T", sa ugrađenim čeličnim zupcima u dva reda. Za grebenanje se koriste dva grebena (radi se objema rukama). Vuna se prvo ručno češlja a onda grebena i izvlači osnova i potkiva.DRVENI PREDMETI
 

Vedrica: Drveni sud u kome se u kući držala voda. Izrađivan je od jelovih daščica u raznim veličinama.

Kabo: Drveni sud za nošenje vode. Izrađivao se od malih dužica naobručanih drvenim obručem (rasječen i obrađen štap lijeske). Obično je imao povraz od drveta koji se prebacivao preko obranice prilikom nošenja vode sa izvora.Obranica: Drvena motka, malo povijena, sa zarezima na krajevima. Dužine oko 130 — 150 cm. Služila je za nošenje vode ili sličnog tereta na ramenu.Karlica: Drvena posuda u kojoj se čuvalo mlijeko. Iz-rađivala se od dužica trešnje ili lipe.Sofrh: Okrugla drvena ploča, srezana od debelih tesanih dasaka sa četiri kratka nogara. Služila kao sto za jelo.Naćve: Drveni sud u kome se mijesio (kuvao) hljeb. Dubljene su u drvetu mekih lišćara.Čanak: Drveni sud iz koga se jelo. Pravljen je od drveta vrbe ili jove.Dolap: Drvena stalaža. Stajala ili visila u kući i služila za odlaganje predmeta svakodnevne upotrebe.

Zastrup: Mala drvena posuda sa poklopcem zvanim zaklop. Okruglog je oblika i zapremine oko četvrtine litre. Dubljena je od drveta mekih lišćara. Zastrug su obično koristili čobani za nošenje od kuće mliječne hrane (sir i kajmak). Na ispaši su u zastrug muzli ovce pa u svježe mlijeko mrvili (drobili) kukuruzu i to jeli. Ovo čobansko jelo zvalo se umuža.

Preslica: Drvena naprava za predenje vune. Izrađivala se od daske lakog drveta. Dužine je oko 1 metra. Jedan kraj je imao proširenje oko 10 cm, sa zarezima na koje se vezivala kudjelja iščešljane vune. Duži kraj bio je uži i u vidu iretena. Služio je za zabadanje za pojas kako bi se nesmetano moglo presti idući.Vretsno: Komad drveta vretenastog oblika, dužine oko 40 cm. a debljine do 1 cm. Koristi se za namotavanje prediva za preslice. Nosi se uz preslicu i prilikom pređe drži U desnoj ruci i laganim okretanjem među prstima iamotava ispredene niti.Druga: Drvena naprava u obliku vretena ali deblja i veća. Služila je za predenje potke za ponjave i sukno.Vitlić: Drvena naprava u vidu krsta, ravnomjernih krakova, coložena na zemlju, na čijim krajevima su verti-kalno ugrađeni klipovi oko kojih se mota predivo. U centru drvenih poluga nalazi se fiksirana osovina oko koje se uč pomoć čekrka mehanizam okreće i predivo sa kančela mota na mosur.Stupa: Drvena naprava za pravljenje lanenih i konopljinih nlakana. Pravi se od bukovog drveta. Ima dvije poluge: jednu sa žljebovima a drugu sa zupcima. Poluge su na jednom kraju spojene osovinom, koja omogućava pokreta-nje gornje :zupčaste poluge. Pokretanje se vrši nogom.

 

Trlica: Drvena poluga sa udubljenjem kroz sredinu i metalnim požem koji se fiksira na jednom kraju. Lan i konoplja se provlače ispod noža i tako odstranjuje pozder (neupotrsbljivi dio konopljinog stabla).

 

Stupa za čvarog: U okruglom komadu drveta, dugom oko pola mstrl, iskopa se keserom ili glijetom poveće udubljenje. Drvo je obično širine 30 cm. U iskopano udubljenje stavljaju se osušene i ispržene sjemenke od tikve (špice), a zatim tuku drvenim tučkom. Tako se dobija uljna masa koja se cijedi kroz sito. Tečno ulje koje se odvaja zvalo se „čvarog". Koristilo se za zalijevanje pita i gibanica nakon što bi se prethodno prokuvalo u vodi.Natra: Drvena naprava za tkanje. Ručne izrade. Sastoji se od drvenog sklopa na koji se montiraju radni dijelovi: stative (dvije), sponke, podložnici, vratilo, brdilo, nite, štap i čunak.Pređa za tkanje priprema se tako što se sa preslice upreda nit na vreteno. Sa vretena pređa ide na rašak gdje se prave kančeli. Na kančelima se broje pasmi, na osnovu kojih se određuje širina tkanja. Sa raška pređa ide na vitlić, a sa vitlića pomoću čekrka pređa se mota na mosurove. Mosur se stavlja u čunak.Na natri su se tkali sukno, ponjave, ćebad, košulje, pregače, tkanice, torbe i slično.Parjenica: Od šupljeg balvana (što veće debljine) odreže se komad dužine oko jednog metra. Zatim se šupljina obradi. Drvo se postavi uspravno negdje u blizini kuće. Kada se skupi rublje za pranje (rubine) u šupljinu se saspe lug a zatim naslaže rublje. Po rublju se ponovo naspe lug i sve zalije vrelom vodom. Tako rublje stoji neko vrijeme a zatim se nosi na potok i pere, uz pomoć daske i pratljače.Pratljača: Komad drveta obrađen tako da mu je donja površina ravna, širine u prečniku oko 25 cm, sa rukohvatom. NJime se udara po rublju koje se provlači kroz vodu preko daske. Tako se pere i ispira.Volovska kola: Prvobitno su pravljena samo od drveta. Izradi su bili vični rijetki majstori. Prvi najpoznati-ji kolar u Čečavi bio je Bogosav Savković. Kasnije su se tim poslom bavili Sveto Stanojević, zvani Šujić i Petar Savić zvani Kovač.

Osnovni dijelovi kola su: osovine, pragovi, rastočnica, točkovi, povoznica, rašak, pracijep i jaram.

Osovine: Izrađivale su se od čvrstog (obično brestovog) drveta. I zadnja i prednja osovina imale su iste dimenzije i oblik. Na krajevima su se posebno oblikovale kao osovine za točkove.Pragovi: Preko osovina su se postavljali pragovi, koji su se na zadnju osovinu vezivali na dva mjesta, a za prednju samo na sredini. Takva veza omogućavala je okretanje prednjeg praga lijevo i desno. Na krajevima pragova kopale su se rupe za vertikalno kolje kojim se osiguravao teret na kolima.Rastočnica: Drvena letva dužine oko 3 metra koja je prolazila kroz sredinu prednje i zadnje osovine. Osovine su se preko metalnog klina vezale za rastočnicu. Tako se dobijala dužina kola i po rastočnici se razmak osovina mogao produžavati i smanjivati zavisno od potrebe.Točkovi: Sastojali su se od trupine (tulina), paoka i gobelja. Kasnije se oko točka navlačila šina — metalni obruč koji je trebalo da smanji habanje drveta. Trupina je okrugli dio centra točka, probušen kroz sredinu u ši-rini osovine. Na trupinu su ugrađeni paoci (12 kom.), koje je na krajevima u krug vezivala gobelja. Na trupinu su kasnije na obje strane nabijane kovane karike te i u šu-pljinu ubacivao željezni prsten da bi spriječio habanje. Trupina se podmazivala kolomašću.
 

Povoznica: Kroz prednju osovinu, na istoj udaljenosti od sredine, provlačila su se dva jača drvena komada, koja su se naprijed sužavala kako bi mogla biti obuhvaćena rascijepljenim krajem pracijepa. Na zadnjem kraju povoznice su se ispod rastočnice vezale drvenom letvom. Povoznice su mehanizam za „upravljanje" kolima.

 

Rašak: Zadnja osovina vezivala se za rastočnicu pomoću raška. Rašak ima oblik slova V (latinično). Osovina i točkovi se postavljaJu pod pravim uglom u odnosu na rastočnicu. Kraci raška ugrađuju se u osovinu na jednakom rastojanju od sredine osovine.Pracijep: Drveni dio koji vezuje povoznice sa jarmom. Obično je dužine oko 2,5 metara. U dijelu kojem se vezuje za povoznice drvo je rascijepljeno. Veza povoznice i pracijepa uspostavlja se drvenim i metalnim klinom. Pracijep se vezuje za jaram takođe drvenim i metalnim klinom koga zovu polcin.Jaram: Izrađuje se ručno od čvrstog i lakog drveta. Dio koji naliježe volovima na vrat posebno se oblikuje. Na krajevima se svrdlom izvrte dvije rupe na rastojanju oko 25 cm kroz koje prolazi teljig. Teljig je deblji ljeskov (ili od nekog drugog drveta) štap savijen u obliku latiničnog slova 1J sa desnim krakom malo dužim. Na lijevom kraku se izbuši rupa u koju se, nakon stavljanja u jaram, stavlja „špica" koja sprečava ispadanje teljiga. Umjesto jarma pravile su se jarmice. Umjesto teljiga ispod se u dužini jarma stavljala obična letva, a umjesto teljiga četiri vertikalna štapa.Drveni llup: Stariji mještani i danas pamte oranje drvenim plugom. Do danas nije sačuvan nijedan primjerak te važne poljoprivredne naprave.Drveni plug: je po mehanizmu sličan kasnije gvozdenom plugu. Sastojao se od drvenog kostura zvanog gredelj na koji su postavljani: kola, lemeš, daska i crtalo.Kola: Na prednji dio gredelja postavljala su se dva kola od kojih je jedno išlo brazdom a drugo neoranom površinom.
 

Lemeš: Drveno ralo sa jednom stranom od gvožđa.

 

Crtalo: Metalni dio koji ispred lemeša para površinu koju lemeš siječe sa donje strane.Drvena daska: Odsječena brazda nabacuje se na dasku sa koje pada i obično se ručno prevrće.
 

Orati je uvijek moralo više lica. Jedno je vodilo volove, drugo pritiskalo crtalo, treće držalo ručice pluga, a nekoliko dočekivalo i ispravljalo brazdu.

0 Comments

Још нема коментара

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.