Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Miris stare kuhinje

Stari Čečavci još pamte specijalitete kuhinje njihovih baka. Ta jela niko više ne sprema. Njihova jednostavnost mlade danas podsjeća na siromaštvo predaka pa se još samo u priči poneko prisjeti „kako je to nekada bilo".

Pura: U vrelu vodu doda se potrebna količina soli. Zatim se u ključalu vodu dodaje kukuruzno brašno uz neprekidno miješanje sve dok smjesa ne dobije potrebnu gustinu. Ukuvavanje obično traje 5 minuta. Nakon skidanja sa vatre smješa se prelije kajmakom uz dodatak mlijeka ili sira. Jede se dok je toplo.

 

Gibanica: Priprema se tijesto od pšeničnog brašna i razvija u tanke listove koji se potom peku (suše) na vreloj pokljuci (zemljanom poklopcu) sve dok ne dobije rumenu boju. Osušeni listovi se slože u tepsiju i preliju čvarogom. Čvarog se prethodno pripremi tako što se osušene i ispržene sjemenke tikve (špice) prosiju kroz sito i skuvaju u vreloj vodi.

 

Tijepeka: Prosijano kukuruzno brašno uz malo soli umijesi se sa mlijekom, razlije u tepsije i peče pod sačem. Smijesi se dodavao sir ili trop. Ispečeno tijesto se siječe na komade i jede samo ili uz neki prilog.

 

Popara: Komadi pšenične pogače (obično starije) isijeku se na sitnije komade, koji se dodaju u ključalu

vodu, pomiJešanu sa malo mliJeka i posoljenu po želji. Nakon kratkog kuvanja prelije se kajmakom. Ponekad se u toku kuvanja dodavao slani ili slatki sir.

 

Trop: Sakupljen kajmak od kravljeg ili ovčijeg mlijeka stavljao se na vatru. U toku topljenja odvajala se mast koju su zvali „bravlja mast". Talog koji je ostajao nakon odvajanja masti zvao se trop i koristio se kao ukusan začin jelima ili se jeo sa toplom pogačom. Bravlja mast se rijetko koristila i uglavnom se prodavala na pijaci u Tesliću.

 

Prije jela i uz jelo Čečavci su redovno uzimali po neku čašicu rakije. Taj običaj se kod starijih ljudi zadržao do danas. Čašicom domaće rakije u Čečavi se doče-kuje gost u svim prilikama.

 

Čečava je voćarski kraj i poznata po dobroj šljivovoj rakiji i vrsti sočne i ukusne kruške „čečavke". Dobri šljivici (bašče) nalaze se u Stanojevićima, Gaju, Petkovićima, Prodićima i Planama. Pretežno se gajila šljiva „bjelica", a u poslednje vrijeme i „mađarica". Dobri domaćini imali su u svojim baščama drvene zgrade zvane kačare, u kojima su čuvali kace za sakupljanje šljiva i u kojima su pekli rakiju. Osim šljivovice pekla se rakija od čuvene kruške „karamut", koja ima veoma specifičan i prijatan ukus. Dobri poznavaoci rakija smatraju da se sa rakijom od karamuta ne može porediti ni jedna poznata vrsta kruškove rakije. Karamut je danas rijetka kruška. Nerado se kalemi jer sporo raste, kasno počinje da daje rod i rijetko rađa.

Osim rakije Čečavci su sami spravljali nekoliko veoma ukusnih napitaka. Vrijeme sokova i tetrapaka pot-puno ih je potisnulo iz upotrebe.

 

Peca: Slatke jabuke ili kruške, osušene ujesen na sobici, u proljeće se stuku drvenim čekićem, stave u kacu i zaliju čistom vodom. Nakon vrenja od smjese se peče

rakija, a ostatak zvani „ćop" vraća se ponovo u kacu i prelije pitkom vodom. Nakon dužeg stajanja smjesa prokisne pa se cijeđenjem dobije ukusan napitak koji se u proljeće pije umjesto vode.

 

Turšija: U jesen se u drvenu kacu stave divlje i pitome jabuke i kruške, plod crvenog gloga, plod brekinje i šipak. Sve se prelije običnom vodom za piće uz prethodno dodavanje čaše šećera. Nakon vrenja plodovi se jedu a voda pije.

Ošap: Sušeno voće (jabuke, šljive i kruške) kuva se u dosta vode. U toku kuvanja dodaje se šećer po želji. Ohlađena kuvana voda zove se ošap i pije se kao vrlo ukusan napitak.

0 Comments

Још нема коментара

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.