Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Od bukve koja hoda ostala samo legenda

Milka Prole (37) doselila se u selo Pribinić, kod Teslića, prije nekoliko godina. Jedino što je znala o tom pitomom selu smještenom ispod planine Borja jeste legenda da je prije prošlog rata u BiH prohodala bukva.

Kako se taj događaj zbio, da li je zaboravljen i šta narod misli o tome uvjerila se ekipa naših novina koja se uputila na lice mjesta.

Selo Pribinić udaljeno je nekoliko kilometara od Teslića. Veliko selo oduvijek su krasili vrijedni domaćini i gostoprimstvo. Tako je bilo i pred prošli rat, kada su ljudi iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije pohitali put Pribinića da vide čudo.

Turisti dolazili svakodnevno: Sa Bijeljskih brda u dolinu duž više od 300 metara sišla je bukva. O tom fenomenu se pročulo nadaleko i mnogi su dolazili da vide to čudo.

Jedni ga pripisuju božjem djelu, drugi prirodnoj pojavi odrona zemlje, ali zasigurno je da ostaje legenda o bukvi koja hoda.

 

Selo Pribinić udaljeno je nekoliko kilometara od Teslića. Veliko selo oduvijek su krasili vrijedni domaćini i gostoprimstvo. Tako je bilo i pred prošli rat, kada su ljudi iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije pohitali put Pribinića da vide čudo.

Turisti dolazili svakodnevno: Sa Bijeljskih brda u dolinu duž više od 300 metara sišla je bukva. O tom fenomenu se pročulo nadaleko i mnogi su dolazili da vide to čudo.

Jedni ga pripisuju božjem djelu, drugi prirodnoj pojavi odrona zemlje, ali zasigurno je da ostaje legenda o bukvi koja hoda.

"Rodila sam se u Krajini i za mene je neshvatljivo da narod može da vjeruje da bukva hoda. Ali eto, to je bila velika atrakcija i turisti su dolazili svakodnevno, čak i u autobusima. Međutim, početkom rata to je sve propalo", kaže Milka Prole.

Petar Markočević iz Buletića, kod Teslića, kaže da čuo za čudo u susjednom Pribiniću, ali da nije otišao da ga vidi.

Kaže da on ništa ne vjeruje, ističući da su za njega to budalaštine. Smatra da je sjelina ponijela bukvu i da je to jasno.

"Nisam uspio da odem nijednom. A da vam budem iskren, nisam ni htio. Ubrzo je nakon tog događaja počeo rat, pa eto narod misli da je to možda bio predznak neke nesreće. Uglavnom, bilo mi je to malo čudno jer sam čuo da je bukva putovala određeno vrijeme i klizila prema rijeci, a da nije pala. Jedino je to malo čudno", čudi se Markočević.

Za razliku od njega, na licu mjesta je bio Mirko Motičić, koji je skeptičan da se radi o božjem djelu. On smatra da je to stvar prirode.

Prema njegovoj tvrdnji, voda je izazvala odron zemlje, bukva je tako krenula i zaustavila se u ravni kraj potoka.

"Ovaj narod vjeruje u sve, pa tako i u ovo. Ali eto, prošlo je nekoliko godina, bukva više nije u životu, ali ostala je legenda koja će dugo da živi", kažer Motičić.

Zanimljivo je da je i Motičić iz Buletića, susjednog sela. Koga god smo pitali u Buletiću za bukvu koja hoda svi su skeptično vrtjeli glavom. U Pribiniću je sasvim druga priča.

Bukva putovala 300 metara: Skrenusmo s puta Banjaluka – Teslić u pratnji Nade Popović (60) i njene unuke Jelene i uputismo se na lice mjesta. Muk u automobilu odaje da se stare uspomene vraćaju. Posebno za Nadu. U jednom trenutku ipak progovara.

"Sada ćete da vidite to čudo. Šteta što bukva više nije u životu. Ljudska svađa i nesloga je uništiše. Navodno ju je momak čija je bila zemlja zapalio jer su neki bili počeli naplaćivati ulaz u područje oko bukve", sjeća se Nada.

Prelazimo preko rječice i dolazimo do proplanka Jekovčina. Na udaljenosti većoj od 300 metara nalazi se veliki krater. Odatle je bukva krenula.

Iza sebe je ostavila drugu bukvu. A bile su jedna do druge. To je čudo kojem se narod u Pribiniću nije mogao načuditi.

"Najčudnije je to što je jedna bukva otišla, a druga ostala. Da je u pitanju odron ili sjelina otišle bi obje. Ali ovako, narod misli da je božje čudo. Nadaleko se bilo čulo za to. Ljudi su dolazili sa svih strana", kaže Nada.

Dogodovština sa bukvom sjeća se i Branka Ostojić (38), koja se kao dijete igrala kod bukava. Nedaleko od tog mjesta bio je izvor s kojeg su djeca pila vodu. Od nje ih, kako se prisjeća Ostojićeva, bolio stomak.

"Ja nisam vidjela, ali priča se da je narod koji je prvi otišao na lice mjesta vidio i grobove koje je otkrila bukva kada je podigla zemlju. Međutim, od toga sada nema ni traga", priča Ostojićeva.

Njena kćerka Jelena (16) od nas je prvi put čula za bukvu koja je prohodala. Njeni joj nisu pričali jer je ona polako potonula u zaborav.

Na tom mjestu nikada nije bila, ali sada je pristala da s bakom Nadom ode da vidi mjesto o kojem se toliko pričalo.

"Nisam se interesovala toliko o tome, a vjerujte mi da prvi put čujem za to. Puno godina je prošlo. Ja se nisam ni bila rodila kada je to bilo. Rat je bio i narod je počeo da se bavi pitanjima vezanim za život, tako da se prestalo govoriti o bukvi", kaže Jelena.

Dolazili i iz Evrope: Na samom početku kada se pročulo za fenomen, čuđenju mnogih nije bilo kraja. Skoro da nema mještanina Pribinića i ostalih sela da nije došao na lice mjesta, a put mjesta čuda krenuli su i mnogi turisti iz susjednih zemalja.

Mještani pričaju da su autobusi dolazili iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, ali i iz nekih zapadnoevropskih zemalja.

Mještani se samo sjećaju lijepih dana i nagađaju šta bi bilo s bukvom i selom da nije izbio rat. Mnogi u Pribiniću misle da bi postala prava turistička atrakcija.

Mirko Ćukanić (50) iz tog sela ne čudi se što su mnogi turisti pohitali ka Pribiniću kako bi vidjeli to čudo.

"Odmah nakon toga otišao sam na lice mjesta. To je božje djelo jer je nemoguće da se otisnula sama i da toliki teret ide ravno do nizine, a da ne padne. A što je čudno, druga bukva je ostala na mjestu netaknuta", kaže Ćukanić.

Danas je na mjestu gdje je bila bukva visoka trava. Skoro da se i ne primjećuje da je prije nekoliko godina tu dolazilo stotine ljudi dnevno. Povrh toga, Bijelsko brdo s kojeg je bukva krenula.

Sa sjetom na licu Nada nam priča da se moglo puno toga uraditi da se znalo. Ljudi su se svađali umjesto da se ujedine i od bukve naprave pravu atrakciju. Nažalost, to je prošlo.

"Mislim da se moglo više uraditi. Trebalo je ograditi prostor i bukva je mogla da bude atrakcija za turiste. Ovako, sada je nema više i narod je sumnjičav, posebno kada o tome čuje prvi put. Dođe na lice mjesta, bukve nema i šta onda? Samo se vrate", kaže Nada.

Tragom kuda je bukva "hodala" ostali su brežuljci. Preko brda kuda je prošla nalazi se trag koji će ostati još nekoliko godina jer je prostor nepristupačan za obradu zemlje.

Na brdu osamljena stoji još jedna bukva. Sama već nekoliko godina. Možda čeka one koji bi došli da je posjete. Rado bi ih pitala gdje joj je sestra i kada će se vratiti. Ali ne može.

Nijemo ćuti i posmatra dolinu gdje je nekada bila njena sestra. Više je nema, ali ostala je legenda o bukvi koja hoda.

Potok kod kojeg se bukva zaustavila možda čuva tajnu. Vidio je sve što se dogodilo.

Vidio je i plamen u kojem je izgorijela prilika da se za selo Pribinić čuje još više.

(Nezavisne)

0 Comments

Још нема коментара

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.