Porodica Jotanović
Bježeći od Turaka Jotanovići su došli na planinu Borje i naselili se u šumovitom dijelu iznad Liplja (danas zaselak Jotanovići). To je bilo sigurno stanište, jer do njega nije bilo nikakvih puteva.
Iz Liplja Jotanovići kasnije odlaze u dva pravca: u Čečavu i Maslovare, gdje i danas postoje njihovi potomci.
U Čečavu su došla dva brata Jotanovića: Milinko i Jovan. Priča se da su prvo bili u najmu (ne zna se kod koga), a zatim se oba oženili i izrodili porodice. Milinko je stekao četiri sina: Mihajla, Gavru, Spasoja i Mitra, a Jovan sinove Ostoju i Stanoja. Mihajlo je imao troje djece: sina Gligora i kćeri Petru i Paju. Gligor je iz Čečave odselio u selo Mravicu, Petra se udala za Todora Kovačevića, a Paja za Đorđu Stankovića (Špicu). Paja je majka popa Stojana Stankovića.
Milinkov sin Gavro imao je četiri sina: Vasu, Đorđu, Todora i Leksu. Vaso je imao petoro djece: Dušana, Bogoljuba, Kristu (udata za Jovu Prodića), Milku i Ružu. Đorđo je imao osmoro djece: Timu, Duku, Miku, Zoricu, Jelu, Krunku, Martu i Darinku. Todor je, takođe, imao osmoro djece: Smiljku, Vladana, Vitomira, Boška, Drago-slava, Jovanku, Savu i Danila. Lekso je imao šestoro djece: Milu, (udata za Dušana Perića), Mihajla, Bosiljku, Ne-djeljka, Stojana i Boru.
Spasoje je imao samo sina Jovana zvanog Krezo, a Mitar četiri sina: Stojku, Luku, Đoku i Petra. Lukina djeca su Ranko (danas živi u Vranju) i Milinko (muž Zorice Stanković).
Od loze Jotanovića danas u Planama žive Mirko Jotanović (Živojina) sa sinovima Živojinom i Nedeljkom, te Nenad, Vlado i Nikifor (zvani Marići).
popadija Radojka Stanković, Jovica Kovačević, Savka Kozomarić, Timo
Jotanović, Zorka Jotanović i Mika Jotanović
Trenuci druženja: (s lijeva na desno) Sveto Kozomarić, Jeka Jotanović,
popadija Radojka Stanković, Jovica Kovačević, Savka Kozomarić, Timo
Jotanović, Zorka Jotanović i Mika Jotanović
20 godina (kasnije Dom u Gornjoj Čečavi). Trgovina je u toku rata zapaljena. Poslije rata u zgradi su bili smje-šteni zadruga i mjesni organi vlasti.
MIKA JOTANOVIĆ: Poslije osnovne škole otišao u Teslić i u tadašnjoj pilani izučio bravarski zanat. Godine 1931. odlazi u Banja Luku i radi u Mehaničarskoj radnji „Čelik“ koju drže braća Stričevići. Godine 1932. u Banjoj Luci je položio šoferski ispit. Po dolasku iz vojske 1938. godine zaposlio se kao šumar u Destilaciji, a zatim prelazi u šumarsku upravu u Prnjavor. Rat ga zatiče u Sarajevu kao rezervistu Kraljevske vojske. Godine
1941. dolazi u Teslić i priključuje se Narodnooslobodi-lačkom pokretu. Danas živi u Tesliću.
MILINKO JOTANOVIĆ: Praunuk Milinka, najsta-rijeg pretka Jotanovića za kojeg se zna. Rođen 1896. godine od oca Luke i majke Joje Tomić. Trgovački zanat učio u Prnjavoru kod trgovca Jove Stankovića. Bavio se stolari-jom. Trgovinu ima u parohijskoj kući sve do 1932. godine.

Žrtva osvete: Milinko Jotanović
Do tada nepoznatu robu nabavljao u Celju, Osijeku i Mariboru. Pamti se da je prodavao „Bizjakov“ keks, smokve, svilene marame, jagluke i kauke.
VLADO JOTANOVIĆ: Sin Milinka i Zorice Stanković. Osnovnu školu uči u Čečavi, a nakon toga upisuje građevinsku školu u Tuzli. Iz Tuzle prelazi u Tehničku školu u Banjoj Luci, gdje ga rat zatiče u drugom razredu. Učesnik je II svjetskog rata. Prošao put od komandira čete do komandanta bataljona. Iz rata izašao kao načelnik štaba 18. srednjobosanske brigade u činu majora. Bio je predavač na Vojnoj školi u Sarajevu. Radio u direkciji Vojnog građevinarstva u Beogradu. Iz Beograda po zadatku dolazi u Teslić za predsjednika sreza 1951. Godine 1956. prelazi u „Rudi Čajavec“ u Banja Luku. Obavlja niz odgo-vornih državnih i političkih funkcija. Vanredno je završio Pravni fakultet u Zagrebu. Umro je 4. maja 1990. godine u Banjoj Luci.
BRANE JOTANOVIĆ: Sin Milinka i Zorice Stanković. Rođen 1927. godine. Osnovnu školu završio u Čečavi. U Tesliću uči električarski zanat a zatim odlazi u Sarajevo odakle u međunarodnoj razmjeni biva upućen u Prag. U Pragu na politehničkoj školi završava elektri-čarski zanat. Godine 1948. vraća se u Sarajevo, gdje završava elektrotehničku školu. Radi u „Elektro-Bosni“ u Sarajevu, a zatim prelazi u Destilaciju u Teslić. Iz Teslića odlazi u Banju Luku i radi u „Čajavecu“. U Zagrebu je završio Visoku vojnu tehničku školu, elektroničarskog smjera. Nakon toga aktivira se i postaje vojni kontrolor pri SSNO. Penzionisan u činu potpukovnika vazduho-plovstva. Umro je u Novom Sadu 1994. godine.

1 Коментар
Sve moja svojad
Mika JOTANOVIC moj DJED Po ocu