Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Porodica Jotanović

Sample Image

Jotanovići spadaju među najmnogobrojnije porodice u Čečavi. Prema predanju, vode porijeklo iz Crne Gore, odakle su prvo došli u Hercegovinu (okolina Trebinja, Bileće i Nevesinja), a poslije, pred najezdom Turaka, kre-nuli na sjever. Do dolaska na ove prostore prezivali su se Jokanovići i slovo u prezimenu promijenili su da bi pred Turcima sakrili svoje pravo porijeklo. Sasvim jesigurno da je prezime Jotanovići veoma rijetko, pa je ovakvo predanje logično.

Bježeći od Turaka Jotanovići su došli na planinu Borje i naselili se u šumovitom dijelu iznad Liplja (danas zaselak Jotanovići). To je bilo sigurno stanište, jer do njega nije bilo nikakvih puteva.
Iz Liplja Jotanovići kasnije odlaze u dva pravca: u Čečavu i Maslovare, gdje i danas postoje njihovi potomci.
U Čečavu su došla dva brata Jotanovića: Milinko i Jovan. Priča se da su prvo bili u najmu (ne zna se kod koga), a zatim se oba oženili i izrodili porodice. Milinko je stekao četiri sina: Mihajla, Gavru, Spasoja i Mitra, a Jovan sinove Ostoju i Stanoja. Mihajlo je imao troje djece: sina Gligora i kćeri Petru i Paju. Gligor je iz Čečave odselio u selo Mravicu, Petra se udala za Todora Kovačevića, a Paja za Đorđu Stankovića (Špicu). Paja je majka popa Stojana Stankovića.
Milinkov sin Gavro imao je četiri sina: Vasu, Đorđu, Todora i Leksu. Vaso je imao petoro djece: Dušana, Bogoljuba, Kristu (udata za Jovu Prodića), Milku i Ružu. Đorđo je imao osmoro djece: Timu, Duku, Miku, Zoricu, Jelu, Krunku, Martu i Darinku. Todor je, takođe, imao osmoro djece: Smiljku, Vladana, Vitomira, Boška, Drago-slava, Jovanku, Savu i Danila. Lekso je imao šestoro djece: Milu, (udata za Dušana Perića), Mihajla, Bosiljku, Ne-djeljka, Stojana i Boru.
Spasoje je imao samo sina Jovana zvanog Krezo, a Mitar četiri sina: Stojku, Luku, Đoku i Petra. Lukina djeca su Ranko (danas živi u Vranju) i Milinko (muž Zorice Stanković).
Od loze Jotanovića danas u Planama žive Mirko Jotanović (Živojina) sa sinovima Živojinom i Nedeljkom, te Nenad, Vlado i Nikifor (zvani Marići).

 

Trenuci druženja: (s lijeva na desno) Sveto Kozomarić, Jeka Jotanović,
popadija Radojka Stanković, Jovica Kovačević, Savka Kozomarić, Timo
Jotanović, Zorka Jotanović i Mika Jotanović
 

TIMO JOTANOVIĆ: Bio šumski radnik, škriban i manipulant. Kasnije postao preduzetnik (tzv. akordant). Godine 1933. otvorio trgovinu u objektu koji je sam sagradio na zemlji koju je od Crkvene opštine uzeo u zakup na 20 godina (kasnije Dom u Gornjoj Čečavi). Trgovina je u toku rata zapaljena. Poslije rata u zgradi su bili smje-šteni zadruga i mjesni organi vlasti.

Trenuci druženja: (s lijeva na desno) Sveto Kozomarić, Jeka Jotanović,
popadija Radojka Stanković, Jovica Kovačević, Savka Kozomarić, Timo
Jotanović, Zorka Jotanović i Mika Jotanović

20 godina (kasnije Dom u Gornjoj Čečavi). Trgovina je u toku rata zapaljena. Poslije rata u zgradi su bili smje-šteni zadruga i mjesni organi vlasti.
MIKA JOTANOVIĆ: Poslije osnovne škole otišao u Teslić i u tadašnjoj pilani izučio bravarski zanat. Godine 1931. odlazi u Banja Luku i radi u Mehaničarskoj radnji „Čelik“ koju drže braća Stričevići. Godine 1932. u Banjoj Luci je položio šoferski ispit. Po dolasku iz vojske 1938. godine zaposlio se kao šumar u Destilaciji, a zatim prelazi u šumarsku upravu u Prnjavor. Rat ga zatiče u Sarajevu kao rezervistu Kraljevske vojske. Godine
 
1941. dolazi u Teslić i priključuje se Narodnooslobodi-lačkom pokretu. Danas živi u Tesliću.
MILINKO JOTANOVIĆ: Praunuk Milinka, najsta-rijeg pretka Jotanovića za kojeg se zna. Rođen 1896. godine od oca Luke i majke Joje Tomić. Trgovački zanat učio u Prnjavoru kod trgovca Jove Stankovića. Bavio se stolari-jom. Trgovinu ima u parohijskoj kući sve do 1932. godine. 

 

Sample Image
Žrtva osvete: Milinko Jotanović
 
 

Do tada nepoznatu robu nabavljao u Celju, Osijeku i Mariboru. Pamti se da je prodavao „Bizjakov“ keks, smokve, svilene marame, jagluke i kauke.

Regrutovan za vrijeme Austrije i služio vojsku u Češkoj i Galiciji. Za vrijeme I svjetskog rata javio serazglednicom iz Tirane. Znao češki jezik i nešto njemački. Poslije rata oženio se sa učiteljicom Zorkom Jotanović, kćerom popa Jevrema. U osnovnoj školi učio djecu praktičnoj nastavi iz predmeta poljoprivrede i obavljao poslove poslužitelja. Aktivno učestvovao u radu Sokolskog društva i Diletantske družine. Ubijen od strane domaćih četnika kao saradnik NOP-a i predsjednik Narodnog odbora na Vaskrs 1943. godine. Grob mu je pronađen 1947. godine na mjestu Presedo između Paradinjka i Đeki-ća kose. Bio je prvi predsjednik NOO Čečava.
VLADO JOTANOVIĆ: Sin Milinka i Zorice Stanković. Osnovnu školu uči u Čečavi, a nakon toga upisuje građevinsku školu u Tuzli. Iz Tuzle prelazi u Tehničku školu u Banjoj Luci, gdje ga rat zatiče u drugom razredu. Učesnik je II svjetskog rata. Prošao put od komandira čete do komandanta bataljona. Iz rata izašao kao načelnik štaba 18. srednjobosanske brigade u činu majora. Bio je predavač na Vojnoj školi u Sarajevu. Radio u direkciji Vojnog građevinarstva u Beogradu. Iz Beograda po zadatku dolazi u Teslić za predsjednika sreza 1951. Godine 1956. prelazi u „Rudi Čajavec“ u Banja Luku. Obavlja niz odgo-vornih državnih i političkih funkcija. Vanredno je završio Pravni fakultet u Zagrebu. Umro je 4. maja 1990. godine u Banjoj Luci.

BRANE JOTANOVIĆ: Sin Milinka i Zorice Stanković. Rođen 1927. godine. Osnovnu školu završio u Čečavi. U Tesliću uči električarski zanat a zatim odlazi u Sarajevo odakle u međunarodnoj razmjeni biva upućen u Prag. U Pragu na politehničkoj školi završava elektri-čarski zanat. Godine 1948. vraća se u Sarajevo, gdje završava elektrotehničku školu. Radi u „Elektro-Bosni“ u Sarajevu, a zatim prelazi u Destilaciju u Teslić. Iz Teslića odlazi u Banju Luku i radi u „Čajavecu“. U Zagrebu je završio Visoku vojnu tehničku školu, elektroničarskog smjera. Nakon toga aktivira se i postaje vojni kontrolor pri SSNO. Penzionisan u činu potpukovnika vazduho-plovstva. Umro je u Novom Sadu 1994. godine.

 

Sample Image

 

 

NADA JOTANOVIĆ: Kći Milinka i Zorice Stanković. Rođena 1932. godine u Čečavi. Osnovnu školu završi-la u Čečavi, a nakon toga Učiteljsku školu u Sarajevu (I generacija, II odjeljenje) 1950. godine. Prvi posao učitelja dobija na Memić Brdu. Učitelj je na Banji Vrućici, Stupama i Planama u Čečavi, gdje se udaje za učitelja Veljka Lauševića. Nakon togaprelaze u Teslić gdje radeu Osnovnoj školi „Mladost“. Radeći završila višu pedagošku školu — likovni smjer. Penzionisana kao nastavnik. Živi u Tesliću.

1 Коментар

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.