Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Priča o rakovima

Ova slika je snimljena 11.07.2010. godine na rijeci Maloj Ukrini, 2 km od centra Čečave, na kupalištu "Skelina Brana" kod Eko oaze Podgredine.

Ako vas je rečenica iznad razveselila jer ste mislili da je rak u svom prirodnom staništu – varate se…

 

Mala Ukrina je bila prirodno stanište slatkovodnih deseteronožnih rakova iz podreda Astacida sve do 1998. godine. Nastanjivali su rijeku čitavim njenim tokom.

Bili su zaštitni znak Ukrine. Zbog toga što su zanimljivi sa različitih aspekata, ostavili su trag posvuda – od izreka, imena mjesta i vodotokova, bili su inspiracija od djetinjstva do smrti, a služili su i kao lijek protiv nekih bolesti. Takođe su korišteni za prehranu i kao mamci za ribolov.

 

Malo je poznato da su oni u velikoj mjeri bili zaslužni za očuvanje riblje vrste. Služili su kao hrana a i štitili su ribu od izlova tako što su napadali mamce , pa je bila prava mudrost pecati na dubinku a pritom izbjeći raka. Zbog toga je u virovima Ukine mogao da se vidi Klen preko 2 kg i "Odice" koje su bile trofeji za ribare.

 

Te 1998. godine rakovi su "preko noći nestali". Velika sila, korupcija i kurva zvana "politika" izbrisali su ovu vrstu živih bića iz rijeke Ukrine. Rakovi su vrsta koja je imala pravo i MORALA da se sačuva.

Veliki "igrači" su upali u čečavske šume uništavajući sve pred sobom, velike količine piljevine, ulja i masti dospjelo je u riječna korita. Nekontrolisano vađenje šljunka u vrijeme mrijesta su doprinijeleli da ova vrsta izumre. Rakovi su nestali a da niko nije ni primijetio!? Da baš tako, niko nije prijijetio!!!

 

U vrijeme rakova ste znali da možete da pijete vodu ako u njoj vidite raka- danas će malo ko da popije gutljaj Ukrine.

Danas je najveća riba koja živi u Ukrini teška maksimalno 1 kg i one bi se na prste mogle prebrojati.

 

Dvanaest godina je prošlo od katastrofe u kojoj je nastradala jedna vrsta a još niko nije progorovio o ovome. 

 

 Sample Image

Raka na slici su donijeli kupači iz Pribinića, ulovljen u potoku Gračanica.

 

U Hrvatskoj su rakovi zaštićena vrsta, 

 "Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine 70/05) zabranjeno navedene vrste rakova namjerno hvatati, držati ili ubijati, namjerno oštećivati ili uništavati njihove razvojne oblike kao i područja njihova razmnožavanja te prikrivati, držati, uzgajati, trgovati, uvoziti, izvoziti, prevoziti i otuđivati ili ih na bilo koji način pribavljati i preparirati. Zaštićene životinjske vrste mogu se jedino sakupljati u znanstveno-istraživačke svrhe i to uz prethodno dopuštenje Uprave za zaštitu prirode pri Ministarstvu kulture RH"

 

Za razliku od Hrvatske, u BiH a posebno u Tesliću vlada samo jedan Zakon – "ZAKON JAČEGA",  koji se svodi na interes pojedinaca i vlasti.

A stanovništvo , obične ljude, su civilizovali po svojoj mjeri. Napravili su niski stalež koji ne razmišlja svojim nego njihovim glavama. Sutra mogu da izmjeste čitav tok Ukrine ako  im bude interes  a da "niko" ne primijeti!

 

O rakovima

 

Astacus astacus rijetko naraste veći od 15 cm (ukupna duljina – od vrha rostruma do kraja telzona), ali ima podataka o jedinkama dugim 17 cm i teškim 270 g. Životinje su obično leđno tamnosmeđe (maslinasto zelena do crna, ponekad plavičasta ili crvenkasta) dok im je trbušna strana zeleno-smeđe boje. Karapaks je gladak bez trnova s malim granuliranim izbočenjima postrance. Kao i svi predstavnici roda Astacus, posjeduje dva para post-orbitalnih grebena od kojih je prvi jače izražen, a iza cervikalne brazde im se nalazi red sitnih izbočenja obično sa samo jednim jače izraženim tupim trnom. Rostrum je dobro razvijen i više-manje ravan s glatkim rubovima, apeks (vrh) rostruma je istaknut i dosta dugačak, a na površini se nalazi red izbočenja koji mu daju pilast izgled kad ga se gleda bočno. Abdominalne pleure su na rubu zaobljene bez trnova. U mužjaka na bazi endopodita drugog gonopoda nema izraženog talona. Kliješta su velika i široka s bradavičastom površinom. Nepokretni prst na unutrašnjem rubu nosi jedno jako udubljenje koje je ograničeno s dva jaka zuba. Ovo se udubljenje kod većine primjeraka nalazi u sredini jednako udaljeno od baze i vrha nepokretnog prsta kliješta. Kod ženki i juvenilnih primjeraka ovo je udubljenje slabo izraženo. Kod regeneriranih kliješta ono obično sasvim nedostaje. Takva kliješta su obično mnogo uža i sliče kliještima A. leptodactylusa. Merus trećeg maksilipeda na svom unutrašnjem rubu nosi 1-3 trna od kojih je jedan uvijek veći od ostalih. Prvi gonopod mužjaka ima asimetrični vrh.

Ženke dosižu spolnu zrelost kod dužine od 6,2 cm do 8,5 cm, što odgovara starosti od 3 do 5 godina, a mužjaci od 6 do 7 cm. Sjemenici i jajnici sazrijevaju između srpnja i rujna, a mužjaci se, nakon postizanja spolne zrelosti, razmnožavaju svake godine, dok su ženke obično svaku drugu  ili treću godinu reproduktivno neaktivne. Parenje se odvija u rujnu i listopadu. Osam do devet mjeseci treba do izlijeganja juvenilnih rakova, a s porastom temperature to se razdoblje može skratiti; naime temperature ispod 5-6°C zaustavljaju embrionalni razvitak jaja, ali izgleda da je ta diapauza neophodna za osiguravanje dobrog preživljavanja i jaja i juvenilnih rakova. Hladna voda usklađuje razvoj jaja s uvjetima okoliša. Juvenilni rakovi su nakon izlijeganja dugi od 8,5 do 9 mm. Nakon prvog presvlačenja (juvenilni rakovi drugog stupnja) dosežu dužinu od 12 mm i slični su odraslim rakovima jedino im nedostaje repna peraja. Nakon drugog presvlačenja, rakovi trećeg stupnja su dugački 13-15 mm i u potpunosti su nalik odraslim jedinkama i započinju sa samostalnim životom. U prvoj godini narastu do 23 mm, u drugoj 25-48 mm, u trećoj 50-70 mm, a u četvrtoj 60-80 mm. U povoljnim uvjetima životinje mogu doseći 95 mm za 4 ljeta. Prirast po presvlačenju je 2-8,6 mm za ženke, a 5-10,3 mm za mužjake.

Noćne su životinje i sedentarne, nisu teritorijalni, ali pokazuju agresivne oblike ponašanja u situacijama gdje je prostor ograničavajući faktor. Ova vrsta nema veliki radius kretanja, ako se radi o životinjama koje su prilagođene na stanište, dok su životinje puštene u novo stanište više pokretne – krug kretanja im je od 50-1000 metara za 2 tjedna. 

 

0 Comments

Још нема коментара

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.