Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Seobe Gačića

Za pretke Gačića priča se da su došli iz Hercegovine i prvobitno živjeli u gornjem toku rijeke Vrbanje. Novak Gačić pamti priče predaka da su živjeli kao velika porodica na lokalitetu današnjeg Kruševog Brda.

Ostala je kao predanje interesantna priča prema kojoj su jedne večeri u kuću nekog Gačića banula dva Turčina, sinovi nekog bega, na putu za Banju Luku, i pred polazak na spavanje zatražila od domaćina da im se dovedu dvije mlade da spavaju sa njima. Domaćin posla svojih šest momaka da spavaju kod tora, a žene dvojice najmlađih ostavi u sobi sa Turcima. U neko doba noći šestorica Gačića upadnu u kuću gdje su spavali Turci, pobiju ih i bace u šumu, a sebi za uspomenu ostave njihove srebrne noževe.

Na mjestu ubistva jedna seoska vračara sakupi u zemljani sud krv ubijenih, očekujući predskazanje osvete. Nedugo, uoči Božića, krv u loncu poče da vri i pjeni, pa vračara objavi da se Gačićima sprema osveta. Svjesni opasnosti, Gačići sa stokom i božićnim pečenicama u zbjegu krenu na istok.

Negdje u Semberiji zaustavi ih na svom imanju neki beg i ponudi da ostanu kod njega. Tu su dugo i srećno živjeli, pokazavši se kao vrijedni i gospodaru odani, zbog čega su od bega dobijali neuobičajene ustupke. Jednom prilikom, želeći da begu uzvrate zahvalnost, odluče da mu poklone srebrni nož jednog od ubijenih Turskih namjernika u svom napuštenom selu. Beg u daru prepozna nož svog nestalog sina i zatraži da mu Gačići priznaju istinu, obećavši da im se neće svetiti. Kad su ispričali šta se dogodilo, beg ih istjera sa svog posjeda i oni se vratiše nazad u svoje napušteno selo.Došavši na mjesto današnjeg sela jedna porodica Gačića se odvoji i ostade u Osivici, a druga produži dublje u šumu i nastani se na mjestu današnjih Kršelića. Na mjestu gdje su živjeli i danas postoji „Gačića njiva" naspram kuće Rajka Momčilovića, uz desnu obalu Mrke rijeke i put koji vodi u Kreštelovac. Lokalitet groblja obišao sam 16. 6. 1995. godine i pronašao samo jedan kameni nadgrobni krst na kome nisu vidljivi tragovi pisma. Meštani su mi pričali da je bilo više krstova sa natpisima „koje niko nije znao pročitati". Vjerovatno se radi o periodu sa početka 19. vijeka i staro-slovenskom pismu kakvim su ispisivani krstovi i na groblju u Jelovcu.Ni ovdje se Gačići nisu dugo zadržali. Ponovo su krenuli prema Posavini. U toj seobi jedna brojna porodi-ca Gačića zaustavila se na jugozapadnim obroncima brda Grualj, na mjestu gdje i danas žive. Prvo njihovo ognjište bilo je na mjestu gdje se danas nalazi kuća Dušana Gačića. Pošto ih je bilo mnogo, iz potoka se neprekidno čula galama slična gakanju, zbog čega su ih nazvali Gačići (gaču!).

Od Gačića koji su nastavili put jedna porodica se zaustavila u selu Drijen kod Dervente, na jednoj krčevini obrasloj bujadi (paprat). Po tome su uzeli prezime Bujadnjak. Ostatak najupornijih stigne do Slavonskog Broda gdje i danas postoje Gačići.

Najstariji predak Gačića koji se pamti bio je Pejo. Imao je tri sina: Miku, Milu i Spasoja. Mika je ostavio sinove Mijaila i Cvijana. Mijailov sin je Novak Gačić, koji je i danas živ i ima 76 godina. Cvijanova djeca su Bogodar, Stojan, Dušan i Svetozar. 

0 Comments

Још нема коментара

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.