Rijetki su oni koji se danas pored svih životnih problema odlučuju baviti umjetnošću. Umjetnošću iz ljubavi, jer drugačije gotovo da nije moguće. Željko je jedan od rijetkih koji već dvadeset godina piše poeziju i pjesme inspirisane životom i sudbinama sa naših prostora.

Željko Toprek je rođen u Doboju a odrastao u Rastuši. Živio u predratnom Zagrebu, zatim opet u Rastuši i konačno svoj dom našao u Tesliću gdje i danas živi. Željko kaže da je poeziju počeo pisati sa dvadeset godina ali to u poslijeratno vrijeme na našim prostorima nije imalo smisla, a i ako je imalo smisla sigurno nije bilo koristi gdje je svakodnevna borba za egzistenciju. Ipak, nakon mnogo godina odlučio se da objavi Zbirku poezije.

Pored svih izdataka koje je imao najteže mu je palo nerazumijevanje institucija od kojih nije imao nikakve pomoći. Na kraju je uspio da objavi zbirku “Kontra Smjer”, koja je izašla 2014. godine., a kako stvari stoje to bi ujedno mogla biti i jedina zbirka objavljena u domaćim sredstvima izdavaštva. Ubrzo nakon objave zbirke, na fejsbuku je pronašao grupu “Društvo Živih Pjesnika” i utočište za svoju poeziju. Zajedno sa Društvom objavljuje još tri zbirke poezije i jedan roman a dvadesetak njegovih pjesama se našlo u zbornicima širom bivše Jugoslavije. Ovaj puta sve ove objave su išle preko servisa Amazon, daleko od naših izdavačkih kuća i institucija. Željko trenutno radi na još jednom romanu i priprema još jednu zbirku. Kaže da danas osjeća da se nešto dešava i da umjetnost koju on stvara dobija na značaju. Velika prednost Amazon servisa je to što mu je omogućio da njegova djela budu dostupna svima, bez obzira u kojoj državi žive.

Sanjao sam te

Sanjao sam te jedno veče
mislim da to bješe u petak
u snu si dodirivala drvo sreće
dok je meni iz oka izvirivao metak
Svaki put kad bi ga dodirnula
pogledala si u mene i plakala
iznad tebe na grani je bila plava ptica
na svaki tvoj dodir krilima je mahala
U krošnjama je bio okačen dukat
sve grane okićene zlatom
dukat se klatio kao da je mjerio vakat
dok si ga ti očekivala za vratom
Opalio je metak iz mog oka
ubio sam te ljubavi moja
ostala je na tvom mjestu žuta lokva
i kap ptičijeg plavog znoja
Probudih se tad, klatio se stari sat na zidu
ja više nisam bio mlad
pretvorio sam se preko noći u zlatnu gnjidu,
gledajući dukat i njegov pad
Pucao sam u tom snu na tebe
možda je to bio metak da te spasim,
pa sad kad zaspim grizem skupo ćebe,
a snove pre spavanja sve ugasim!!!

„Dnevnik jednog osamnaestogodišnjaka“ je ustvari drugi dnevnik -JRT- koji objavljuje početak rata. Iako je mladi autor tada bio srednjoškolac, svoje punoletstvo slavi u rovu. Dnevnik je prepisan iz sećanja. Sećanje je oživelo stradale drugove i udahnulo život zaboravljenim vremenima koja su ostala za nama. U isto vreme vapaj, smeh i opomena, da se iste stvari ponovo ne dese, postaje mantra ili molitva svakog čoveka koji je osetio besmisao bratoubistva. Obris jedne ljubavi u tišini prenosi lik devojke u lik medicinske sestre koja mladog autora pazi.

Preuzimanje Amazon ovdje
Preuzmi Kontra Smijer ovde