Jahačko iskustvo
Djevojka koja mi je zavrtila glavu je bila jedna studentica iz Švedske – Kristina. Bila je plavuša, lijepa i zgodna – kao iz mojih snova.
Kolumne
Lične priče i pogledi na svijet
Studentski život
U prethodnoj priči sam opisao kako sam dobio mjesto u studentskom domu. Evo kako je prošlo moje useljenje.
Upis na fakultet
Ponekad jedan iskren savjet i jedna pružena ruka promijene čitav tok života. U ovoj kolumni prisjećam se ljudi koji su mi 1976. godine pomogli onda kada sam bio na korak da odustanem od studija – i kojima sam ostao zahvalan do danas.
Milovan Perić (prvi s lijeva) nosi štafetu u Doboju, u proljeće 1976. godine.
O štafeti i nacionalizmu
Priča Milovana Perića o nošenju štafete u Doboju 1976. godine otkriva kako su se i iza parola o bratstvu i jedinstvu povremeno skrivale prve pukotine nacionalizma. Nakon brojnih životnih iskustava, autor zaključuje da ljude ne treba dijeliti po vjeri i naciji, već samo na dobre i loše.
Šišanje na nulu kao protest u tehničkoj školi
Ova kolumna Milovana Perića donosi duhovitu i pomalo ironičnu uspomenu iz srednjoškolskih dana, kada je strogi profesor nametao neobična pravila o izgledu učenika. Kao vid protesta, autor i drug se šišaju „na nulu“, što izaziva neočekivane posljedice – od loše ocjene do društvenih neugodnosti, pa čak i reakcije okoline i medija. Priča kroz humor pokazuje kako mala pobuna može imati veći lični i društveni odjek nego što se očekivalo.
Drugi i posljednji put pijan
Neke greške prođu brzo, a neke ostanu u čovjeku cijeli život. U ovoj kolumni Milovan Perić piše o svom drugom i posljednjem pijanstvu, o ljudima koji su mu tada pomogli i o osjećaju stida i krivice koji ga nikada nije sasvim napustio.
Moj učitelj Mirko Petković
Učitelj Mirko Petković me je učio u trećem i četvrtom razredu osnovne škole, 1978. i 1979. godine. To je bilo vrijeme kada je batina još uvijek važila za vaspitnu mjeru, a strah za sredstvo discipline. U takvom vremenu pojavio se on – mlad, tek svršeni učitelj, koji je odslužio vojni rok i došao u naše selo Čečavu sa nekom novom, tihom pedagogijom.
Nije slabost biti drugačiji – slabost je nemati empatiju
U školskom dvorištu, tamo gdje bi trebalo da rastu drugarstva, često raste nešto drugo – osjećaj nadmoći, gruba riječ, guranje, podsmijeh. A ponekad i sistemsko, ponavljano maltretiranje.