Ide ljeto, pazite gdje stajete

Ljetni je period, idete na pecanje, u jagode ili samo u laganu šetnju u prirodu – evo nekih stvari koje morate znati kada ste u Čečavi. Većina zmija koje se mogu naći u Čečavi obično nisu otrovne i ne predstavljaju opasnost po čovjeka, ali na području Čečave takođe obitavaju i dvije vrste zmija otrovnica. Mogu se naći po šumama, livadama, kraj korita rijeka i potoka, a nerijetko i u samom dvorištu ili kući.

Ako slučajno naiđete na zmiju, prije svega ne treba da paničite i pravite nagle pokrete. Napravite korak, dva polako unazad i obiđite je. Ako ne pokušate da je uhvatite rukama, ili ne stanete na nju, zmija vas neće ujesti. Ako se pak sa zmijom nađete „oči u oči“ u vašoj kući, najbolje je da uzmete vile… šalimo se, treba da pozovete dežurnu veterinarsku službu.

Otrovnice se od drugih zmija vrlo lako razlikuju: duž smeđih ili sivih leđa imaju tamnu cik-cak šaru. Šarke mogu biti i potpuno crne.

Poskok (Vipera ammodytes) je vrsta najotrovnije i najopasnije zmije koju možete sresti kada ste u Čečavi. Prosečno je dug 60 do 70 centimetara, ali može dostići i do 100 centimetara, ali takvi primjerci su rijetki. Jasna karakteristika koja ga izdvaja od drugih zmija je izražen rog na vrhu glave , izrasline kože i tkiva.

Najrasprostranjenija u Čečavi je pak šarka (Vipera berus). One su uglavnom duge 50 do 70 centimetara. Mužjaci su obično svijetlosivi, a ženke smeđe ili riđe, sa jasno izraženom tamnom cik-cak šarom duž tijela.

Ako ujede, ne daj Bože

Ujed otrovnice poznaje se po dvije ubodne ranice na odstojanju od šest do deset milimetara, koliki je razmak otrovnih zuba naših vrsta. Otrovne zmije po nekad nanesu i takozvani suvi ujed, pri kojem ne ubrizgaju otrov (tragovi zuba mogu postojati, ali su suvi).

Simtomi su: znojenje, opšta slabost, ubrzano disanje, dijarea, povraćanje i gubitak svijesti. Tragovi ujeda obično krvare, brzo se javlja oteklina, utrnulost i crvenilo. U nekim slučajevima su mogući i masovni otoci. Ujed pri kojem zmija ubrizga otrov u ranu, praćen je, najčešće, bolom i otokom. Znaci trovanja zavise od opšteg zdravstvenog stanja ujedene osobe i od dijela tijela na kojem je ujed : izraženiji su ako je ujedena starija osoba ili dete, ili ako je ujed lociran na glavi i vratu.

Od prve pomoći treba primijeniti istiskivanje mesta ujeda do pojave sukrvice: rana se nikako ne smije isisavati, jer postoji velika šansa da u usnoj duplji postoji mikro-ranica, preko koje otrov može ući u krvotok. Otrov koji se zadržao na površini kože treba obrisati suvim ubrusom (otrov ne može da prodre kroz neoštećenu kožu).
Ujedeno mesto po mogućstvu tretirati hladnim oblogama. Osobi koju je ujela zmija treba dati što više tečnosti, najbolje vode. Uzimanje alkohola, kafe, čaja, energetskih pića ili bilo kojih lijekova nije dozvoljeno: većina tih supstanci dovodi do širenja krvnih sudova i povećanja propustljivosti njihovih zidova (jednom riječju, pospješuje se cirkulacija krvi), čime se olakšava prodiranje otrova dalje od mjesta ujeda.

Izuzetno je važno i da se osoba umiri: panika i nagli pokreti ili trčanje, između ostalog, ubrzavaju cirkulaciju krvi (i limfe) kroz organizam i doprinose širenju toksina kroz organizam. Važno je imobilisati ujedeni ekstremitet. U nekim slučajevima (kada je osoba znatno udaljena od naseljenog mjesta), može se primijeniti i podvezivanje, ako je osoba ujedena za ekstremitet (ruku ili nogu). Podvezivanje se vrši uz oprez, jer se u slučaju neadekvatne podveske ili dužeg zaustavljanja krvotoka može nanijeti šteta veća od one koju bi prouzrokovao otrov.
Kao podvesku ne treba koristiti pertle, užad i slično, nego trakaste komade tkanine (na primjer, zavoj). Cilj podvezivanja nije potpuno prekidanje cirkulacije iznad ujedenog mjesta, nego njeno usporavanje, relativno ravnomijerno raspoređenim pritiskom na većoj površini. Podvesku povremeno treba otpuštati (na oko 20 minuta), pa ponovo umjereno pritezati. Nakon ukazane prve pomoći osobu treba transportovati do najbliže zdravstvene ustanove, gdje će biti na odgovarajući način pregledana i zbrinuta.

Serum protiv zmijskog otrova smije dati samo ljekar. Samoinicijativno davanje seruma van zdravstvene ustanove nije preporučljivo: moguća je pojava anafilaktičkog šoka, usled kojeg može doći do smrtnog ishoda, i to u roku od nekoliko minuta.

Mora se imati na umu da klinička slika i opšte stanje ujedene osobe izgledaju veoma loše, ali je prognoza poslije ukazane prve pomoći pozitivna. Smrtni ishodi su, u slučaju ujeda naših otrovnica, izuzetno rijetki. Na otrov su osetljivija djeca i stariji, kao i alergične, hronično oboljele ili osobe slabijeg imuniteta. Zdrav, odrastao čovjek se od ujeda, uglavnom potpuno oporavi i uglavnom ne osjeća nikakve posledice.

Kako ljekarska pomoć nije uvek dostupna, preventivne mjere su, ipak najbitnije kada je u pitanju rizik od ujeda otrovnih zmija.

AKO VAS UJEDE ZMIJA, ZA KOJU MISLITE DA JE OTROVNA, POTREBNO JE PRIMIJENITI MJERE PRVE POMOĆI I ODMAH SE OBRATITE NAJBLIŽOJ ZDRAVSTVENOJ USTANOVI KAKO BI MOGLA DA VAM DA PROTIVOTROV.