Iz Čečave, preko Srbije do Švajcarske i SAD-a

Da se uz naporan trud i rad daleko može stići, pokazuje i primjer Čečavke Nikoline Tomić (25), koja se trenutno školuje na dva univerziteta koji se nalaze među najprestižnijim u svijetu.

Nakon završene Gimnazije u Tesliću, Nikolina je upisala Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu, smjer biomedicinsko inženjerstvo. Osnovne studije je upisala na Švajcarskom federalnom tehnološkom institutu (EPFL) u Lozani, na smjeru robotika i neuroračunarske nauke.

Na posljednjoj godini master studija je odlučila da istraživanje za master tezu radi u Atlanti, na Tehnološkom univerzitetu u Džordžiji. Tamo se i trenutno nalazi i priprema se za odbranu master teze koja bi trebala da se održi sredinom jula. Inače, oba univerziteta se nalaze na listi 50 najboljih univerziteta iz cijelog svijeta.
Tokom studija, Nikolina je bila i stipendista Fonda „Dr. Milan Jelić“, Fonda za stipendiranje i podsticanje darovitih studenata Univerziteta u Novom Sadu i Fonda za mlade talente Ministarstva omladine i sporta Republike Srbije.

Takođe, dobitnica je i stipendije za izvrsnost koja je dodjeljuje najboljiim master studentima na EPFL-u u Lozani te Prix SHS nagrade za najbolji rad iz oblasti društvenih i humanističkih nauka.

Nikolina se prijavila i na takmičenje BH Futures Fondacije u kojem treba da predstavi svoje istraživanje za master tezu u tri minute. Žiri koji čine univerzitetski profesori i naučnici rodom iz Bosne i Hercegovine će ocijenjivati kvalitet prezentacije, a postoji i nagrada publike za svaku kategoriju.
Ukoliko želite da podržite našu sugrađanku, otvorite ovaj Jutjub link i lajkujte video.

Kako je krenula cijela priča sa Amerikom? Zašto si se odlučila da baš tamo radiš istraživanje za svoju master tezu?

Moj veliki vjetar u leđa bila je želja za novim iskustvima i da vidim kako žive ljudi ‘na drugom kraju svijeta’. Ali taj odlazak ne samo da bi zadovoljio moju radoznalost, već bi predstavljao mnogo više. Otići sam tako daleko od kuće znači ne doći kući 6 mjeseci i živjeti u drugoj vremenskoj zoni, daleko preko okeana. Sve to predstavlja životno iskustvo.

Prvobitni plan je zapravo bio da idem u Australiju, ali obzirom da je Australija ostala zatvorena zbog korone čak i za studente, odluka je morala da se promijeni. Amerika je zemlja prepuna visoko rangiranih i priznatih fakulteta pa vjerujem da je i san svakog studenta da provede dio obrazovanja tamo. Američka vlada ne samo da može, već i hoće da ulaže ogromne svote novca u istraživanja i inovacije. Ja ovdje radim istraživanje na fakultetu u oblasti biomedicinskih nauka. Cilj istraživanja je unaprijediti tretmane koji za cilj imaju smanjiti doživljaje stresa kod pacijenata sa istorijom neuralnih i mentalnih bolesti. Istraživački tim uključuje inženjere, profesore, i doktore a moj dio posla je obraditi kliničke podatke i na taj način ispitati relevantnost predloženog tretmana za pacijente.

Opiši nam iskustvo studiranja u Švajcarskoj i Srbiji? Po čemu se njihov akademski način rada razlikuje od rada u Bosni i Hercegovini?

Što se tiče Srbije i Bosne i Hercegovine, rekla bih da se sistemi školovanja ne razlikuju u velikoj mjeri. Državljani BiH koji studiraju u Srbiji čak imaju povlastice kao državljani Srbije, uključujući pravo na besplatnu školarinu, usluge doma i studentske menze. Jedino što je život u Novom Sadu ili Beogradu i dalje skuplji nego život u nekim od studentskih gradova u BiH.

Studiranje, a i život u Švajcarskoj je jedna sasvim druga dimenzija. Tamo moraš da budeš jako proaktivan, da pitaš pitanja, tražiš izvore informacija sam, jer mnoge stvari nisu transparentne. Čak i profesori ne objašnjavaju koncepte u detalje, dok ih se dodatno ne pita. Oni su fokusirani na svoj istraživački rad, i ne očekuje se od njih da im podučavanje studenata bude prioritet. Takođe, u Švajcarskoj postoji samo jedan ispitni rok po semestru, što je velika razlika sa našim načinom školovanja, gdje imamo mnogo više ispitnih rokova. Školarina u Švajcarskoj ne može da se izbjegne ali nije ni skupa. Međutim život u Švajcarskoj je jako skup pa kao studentu vam treba recimo 1000-1600 franaka (2000-3000 KM) mjesečno za život.

Koliko je bilo teško otići na studije u inostranstvo? Šta ti je najteže palo?

Ako zanemarimo vječito prisutne finansijske prepreke, najteže je palo odvajanje od porodice, naravno. Uvijek se sjećam maminog i bakinog tužnog pogleda, nerijetko i suza svaki put kad odlazim. Ali svi smo se nekako navikli na to, uz utjehu da je to sve za moju bolju i perspektivniju budućnost.

Uvijek postoji taj gorak osjećaj kad odlaziš negdje u nepoznato. Teško padne i prenošenje tih teških kofera po gradskim prevozima, u zemlji gdje ne poznaješ nikog i prvi put si došao. Sjećam se da sam jednom na putu za Švajcarsku dok sam presjedala u Italiji, nosila dva velika kofera. Neki policajci su se ponudili da mi prenesu kofere uz stepenice, pa su se i oni žalili kako je teško. Tako je to kad se student seli a nema auto

Koliko je bio težak taj put s obzirom da si iz male sredine koja ne nudi mnogo mogućnosti otišla na studije u drugu državu i drugi, mnogo veći grad?

Bilo je raznih situacija. Sama spoznaja kako djeca odrastaju u velikim i bogatijim zajednicama u poređenju kako smo mi odrastali nije bila laka. Pitaš se ponekad zašto je život tako nepravedan. Postaneš nesiguran i hiljadu puta se pitaš jel i ti tu pripadaš, ili ipak ne.

Takođe, prvi put kad se nađeš u drugoj sredini ne znaš kako da se nosiš sa takozvanim kulturološkim šokom. Mi kao ljudska bića težimo da se opiremo onome što nam je strano, pa tako je i dolazak u novu sredinu za nas inicijalno negativno iskustvo. Ali svaki naredni put bude lakše. Sad mi je već i jako zabavno jer sam naučila kako da se nosim sa tim. To na kraju svakako bude iskustvo koje nas obogaćuje.

Kako si uspjela da prevaziđeš sve prepreke? Ovdje prvenstveno mislim na finansijske prepreke, jer su studiranje i život u Švajcarskoj jako skupi.

Imala sam sreće da su i život i studiranje u Švajcarskoj bili u potpunosti pokriveni od strane univerziteta i stipendije koju sam tamo dobila. U suprotnom bi bilo gotovo nemoguće otići u Švajcarsku a finansirati se izvorima finansiranja iz Bosne, jer su razlike u standardu života ogromne.

Dok sam studirala u Srbiji, uvijek sam aplicirala za razne stipendije, tako da sam uspjevala da obezbijedim dovoljno sredstava za finansiranje kroz stipendije u Srbiji i RS.

Ipak, u prvoj godini studija nisam imala stipendiju i jako sam zahvalna svojim roditeljima i njihovoj hrabrosti i požrtvovanosti kojom su uspjeli da finansiraju moje studije u Srbiji. Oni su bili spremni da žrtvuju sve što imaju da obezbijede novac za moje školovanje, iako su poljoprivrednici (a znamo kakve su plate poljoprivrednika), na čemu sam im neizmjerno zahvalna. Da nije bilo njih i njihove podrške, vjerovatno ni ja ne bih imala ovoliko motivacije. Kapa dole za sve roditelje iz ekonomski ugroženih sredina koji čine sve što je u njihovoj moći da otvore svojoj djeci vrata koja su njima bila zatvorena. Vi ste heroji!

I šta nakon Amerike? Kakvi su ti planovi?

Nakon Amerike planiram da tražim posao u svojoj oblasti školovanja. Mislim da sam sada dovoljno kvalifikovana da nađem posao i obezbijedim sebi i svojoj porodici finansijsku stabillnost.

Šta bi poručila mladima danas?

Poručila bih im prije svega da se ne plaše da žive svoje snove, odakle god dolaze! Nažalost nismo svi rođeni u ekonomski razvijenim zemljama, i to ne treba da nas sprječava da nađemo način da dođemo do svog cilja. Za sve postoji način, samo ako dovoljno dugo i intenzivno radimo da bi postigli to što smo zamislili. Takođe, energiju fokusirajte se na cilj, a ne na prepreke.