Pustoš pod starim hrastom

Na mjestu gdje su se nekada igrala djeca, pustoš. Klupe gdje su sjedili učenici prazne su, školsko zvono zamijenio je besprijekorni mir, a umjesto školske graje, ispod starog hrasta u Gornjoj Čečavi kod Teslića, sada je tišina.

Stari hrast nalazi se kod crkve presvete Bogorodice u Čečavi, na jednom proplanku, a nedaleko od njega pust je objekat nekadašnje područne škole „Jevrem Stanković“. Veliki hrast, koga dva čovjeka jedva mogu obuhvatiti rukom, snažno prkosi vremenu. Ne zna se koliko je star, ali zna se da je pod njim osnovana prva škola na dobojskom regionu, a među najstarijima u BiH. Čečava prednjači u opismenjavanju stanovnika na ovim područjima.

Prema zapisima i kazivanjima starih, prvi počeci opismenjavanja datiraju još iz 1864. godine, kada su putujući učitelji počeli organizovano da opismenjavaju stanovništvo. Ovo organizovano opismenjavanje počelo je na području Gornje Čečave upravo pod starim hrastom.

Prema riječima učitelja Pavla Savkovića (77) osnivač prve škole u Čečavi bio je sveštenik Stevan Stanković, dok prvu konfesionalnu školu osniva Jevrem Stanković, sin popa Stevana, po kome je kasnije škola i dobila ime.

„Najprije su ispod starog hrasta dolazili putujući učitelji iz Srbije i Crne Gore i učili đecu. Čak davne 1882. godine izgrađen je prvi objekat, a onda novi objekat 1903, gdje su bile smještene čitaonica i biblioteka. Ova druga školska zgrada bila je izgrađena od nepečene cigle, a imala je i stan za učitelja“, kaže učitelj Pavle.

Prvi učitelji: Urednik sajta o Čečavi Slobodan Miletić došao je do saznanja od najstarijih mještana Čečave, da je prvi započeo školski rad učitelj Jovan S. Jotanović, zvani Krezo, mještanin i najpismeniji žitelj Čečave. Jovan je bio čovjek prijeke naravi, ali se prvi u selu obrazovao naučivši, uz sveštenike, pisanje i crkveno pojanje.

„Poslije njega u Čečavu dolazi Svetislav Stojisavljević, prvi školovani učitelj, a poslije njega su učiteljsku službu obavljali Đorđe Bugarski iz sela Laze (Srem), Dušan Kostrešević iz Šnjegotine, Anka Milošević iz Banjaluke, Mihailo Popović iz Gradiške, Stevo Stojanović iz Lipovljana kod Lipika, Dušan Maletić iz Sremskih Karlovaca i Zorka Jotanović iz Čečave, inače kćerka popa Jevrema. Ona je bila učiteljica neprekidno do Drugog svjetskog rata, kada je i stradala“, kaže Miletić.

Nakon Prvog svjetskog rata 1930. godine podignuta je treća, još veća, škola u Čečavi koja je bila jedan od najstarijih bolje građenih objekata i po tome je bila druga škola u BiH.

„Taj objekat je srušen 1992. godine, a u školskoj 2004/2005. počela je izgradnja nove, manje prvorazredne osnovne škole. Danas je u Gornjoj Čečavi ugašeno područno ođeljenje. Baš šteta“, kaže učitelj.

Dejan Kovačević, predsjednik Savjeta MZ-a, ponosan je na činjenicu da Čečava prednjači u BiH po ranoj pismenosti, ali da je žalosno da škola, koja je nekada bila ponos cijelog kraja, više ne radi.

„Bez obzira na to što na tom mjestu više nema škole i đečje graje ima sjete i uspomena. Sjećam se da sam ja išao u prvi razred u staru školu i imam sliku iz tih dana. Tada je bilo po 30 učenika u razredu“, rekao je Kovačević.

Neđeljko Jotanović (54) iz Gornje Čečave žali što nema škole. Bilo je nekada veselo kod hrasta gđe su poslije podignute crkva i škola. Ljudi su se okupljali, natpjevavali.

„Svi smo voljeli staru školu, ali eto došla su neka vremena i ugasila se škola. Osim đačkih uspomena ostaje nam samo nada da ćemo nekada moći da čujemo đečju graju i zvono u školi“, kaže Jotanović.

Ugašene mnoge škole: Međutim, škola u Gornjoj Čečavi nije jedina ugašena u posljednjih nekoliko godina. U Donjoj Čečavi 1962. godine počinje da radi prva osmorazredna škola, u početku s jednim ođeljenjem da bi prvi osmi razred izašao iz školske 1964/1965. godine. U ovoj školi nastavu su pohađali učenici s područija Rastuše, Stupe, Plana, Ukrinice, Radnje, Gornje i Donje Čečave. Gotovo u svim ovim naseljima kasnije su osnovane područne škole.

„Koliko je bilo učenika pokazuje podatak da je ubrzo objekat stare škole postao tijesan tako da je nastava izvođena u dvije smjene i međusmjeni. Projektom ‘1001 škole u BiH’ izgrađen je novi školski objekat u kojem se s nastavom počelo u septembru 1978. godine“, kaže učitelj Pavle.

Dodaje da je školu 1975. godine pohađalo više oko 1.300 učenika, dok danas škola broji jedva 300 učenika.

U međuvremenu, ugašene su područne škole u Stupi, Planama i Gornjoj Čečavi.

Možda u Čečavu ubrzo dođu bolja vremena koja će vratiti učenike i napuniti školske klupe. Trenutno se u selu rađa po dvadesetak đece, ujedno i potencijalnih školaraca, ali to nije dovoljno da se vrati čuvena prošlost. Mnogi roditelji đecu upisuju u susjedni Teslić ili Doboj u potrazi za boljim poslom i životom. A Čečava čeka svoje vrijeme.