Jevrem Stanković

Rođen je 7. marta 1855. godine. Svršio je prvi razred Banjalučke bogoslovije. Rukopoložen je za sveštenika decembra 1890. godine od strane mitropolita Đorđa Nikolajevića u Sarajevu. Nastavljač je duhovnog pregalaštva svog đeda i otac srpske škole u Čečavi. Odan svešteničkoj službi, Jevrem Stanković ni jednog trenutka nije zaboravljao rad na prosvjećivanju i školovanju svojih parohijana. Jevrem je osnivač škole u Čečavi i prvi njen učitelj. Zapisano je da je škola otvorena 1882. godine i da je Jevrem u njoj učio đake čitanju, pisanju, crkvenom pojanju i istoriji. Kasnije, uz pomoć učitelja, osniva Diletantsku družinu, koja priređuje priredbe i zabave u razne humane svrhe. Osnovao je crkvenu i školsku biblioteku i čitaonicu. Bio je član Matice srpske i redovno je primao nova izdanja ove izdavačke kuće. Imao je ličnu biblioteku sa urednom evidencijom knjiga. Nada Laušević i danas ima knjige Matice srpske na kojima piše: „Knjižnica Jevrema Stankovića“.

Učio je svoje parohijane izgradnji kuća i zgrada, sađenju i kalemljenju voća i štednji. Prvi je sagradio ambar u kojem se čuvalo žito i hrana, a iz koga je u proljeće dijelio pomoć siromašnima. Na petnaestom kilometru pruge sagradioje javni bunar koji se zvao „Popova voda“. Prvi je u Čečavi imao gramofon i radio. Kćerki Zorici kupio je 1909. godine violinu i usnu harmoniku. Bio je prijatelj sa Vasom Pelagićem i Petrom Kočićem. Savo Škarić ga u svom listu „Zembilj“ spominje riječima: „Srpsko šljeme, Stanković Jevreme, duhovniče iz sela Čečave“.

Za svoj kulturno-prosvjetni rad dobio je više vrijednih priznanja: diplomu Matice srpske u Novom Sadu br. 2848. od 29. 12. 1906. godine, diplomu Srpskog prosvjetno- kulturnog društva „Prosvjeta“ od jula mjeseca 1906. godine, diplomu Učiteljskog udruženja br. 6. od 4. 8. 1906. godine, Orden knjaza Danila, kojim ga je 1910. godine odlikovao I kralj Crne Gore i diplomu Srpske književne zadruge, koja mu je dodijeljena 30. 4. 1911. godine kao članu dobrotvoru.

Jevrem Stanković je bio veoma zapažen u pokretu Srba za crkvenoškolsku samoupravu. Kalajev režim u BiH radi ostvarivanja hegemonističke politike dvora, uspio je da uvede dominaciju svjetovne vlasti u Dabrobosanskoj episkopiji. Sveštenici koji su izrasli iz naroda i dobro znali njegove patnje i njegov položaj, nastoje da očuvaju crkveno-školsku samoupravu i stalno pružaju otpor Kalajevom režimu. U Arhivu BiH u Sarajevu sačuvana su tri pisma — žalbe o stvarnom položaju crkve i škole (Arhiv BiH: Zbirka „Autonomna borba Srba“, fasc. XI, omot 12). Sačuvana je i originalna žalba Crkveno-školske opštine Čečava, upućena direktno Caru, kojom se traži da se na mjesto Banjalučko-bihaćkog mitropolita izabere Konstantin Čović, katiheta na Gimnaziji u Banjoj Luci. Rad sveštenika prvo je regulisan odlukom Sinoda, od 24. jula 1890. godine, o osnivanju Banjalučko-bihaćke eparhije koju je car odobrio 14. januara 1900. godine. Benjamin Kalaj nije uslišio zahtjev sveštenika za izbor Konstantina Čovića već je predložio caru izbor na ovo mjesto Evgenija Leticu, tadašnjeg sekretara Konzitorija u Temišvaru. Poslije Kalajeve smrti (1903) njegov nasljednik Stevan Burjan 1905. godine je odobrio Pravoslavnu-crkvenu prosvjetnu upravu. Znajući za ovakav rad Jevrema Stankovića, austrijske vlasti ga početkom rata 1914. godine hapse i interniraju u zatvor u Arad. U zatočeništvu Jevrem Stanković ostaje sve do 1916. godine, kada je pušten kao teško bolestan i star. Umire ubrzo po dolasku kući 11. maja 1916. godine.

Njegovo ime danas nosi osnovna škola u Čečavi, a ispred crkve mu je podignuta skromna bista.

Povezani tekstovi:

Prota Jevrem Stanković – prva čečavska legenda

Tekst preuzet iz knjige ”Čečava – selo u Republici Srpskoj” autora Branka Perića.