Bili smo na Vučjoj planini

Ovnovijada na Vučjoj planini, koja se održava u nedjelju, idealna je prilika za bijeg od najavljenih vrućina i optimalna dnevna doza zdravlja, pod uslovom da se ne pretjera sa vrućom cicvarom i pečenjem. Planinske vrleti i nepregledni plato na 1300 metara nadmorske visine, sa razasutom strevom raznovrsnog ljekovitog bilja i četinara, čiji mirisi i boje se sa svakim korakom smjenjuju, oduševiće i najzahtjevnije ljubitelje prirode.

Iz Čečave se na Vučju planinu može doći iz nekoliko pravaca. Najkraća i preporučena ruta, kojom smo i mi išli, je ona koja vodi preko Teslića, Banje Vrućice, Blatnice i Jezera. Duga je 65 kilometara, od čega nekih petnaest otpada na makadam. Druge rute idu preko Ugodnovića ili Maslovara, ali su nešto duže. Takođe, poslije Blatnice se može odvojiti i za Bijelo Bučje preko zaseoka Paline, što je približno ista distanca kao preko Jezera, ali sa dosta strmijim usponom. Negdje na tom odvajanju prestaje i asfalt te se kretanje nastavlja po relativno dobro utabanom makadamskom putu. Pojedini prjevoji su malo rizični ali se sa normalni putničkim automobilom, uz dodatan oprez, uspon savladava bez problema. Put do planine je dug i trebaće vam najmanje dva sata da izađete na vrh. Zbog dugog kontinuiranog uspona i spore vožnje, automobili će trošiti nešto više od očekivanog, pa vam savjetujemo svraćanje na benzinsku prije polaska.

Izlaskom na plato otvara se veličanstven panoramski pogled na pašnjake i okolna brda, a dokle će vid doseći, ovisi samo o trenutnim vremenskim uslovima, koji su na ovoj planini ljeti dosta pitomi. Na primjer, ako Čečavu napustite sa temperaturom iznad 30 stepeni, ovdje ćete zateći ugodnih 25 na suncu, a u dobroj hladovini i 20. Sa zalaskom sunca, temperatura brzo opada i biće vam potrebni dugi rukavi.

Plato je pogodan za vožnju biciklom ili duge šetnje obilježenim stazama. U sezoni se može uživati u plodovima divlje jagode, kupine, maline i mnoštvu ljekovitog bilja. Postoje i izvori pitke vode gdje se može predahnuti i osvježiti. Što se tiče ugostiteljskog sadržaja, za sada je otvorena samo jedna etno kuća koja nudi prenoćišta i etno restoran sa domaćom kuhinjom. Hrana i usluga su prilagođeni mjestu i očekuju vas preukusne super-kalorijske bombe od cicvare, masnih sireva, teletine ispod sača, razni suhomesnati proizvodi, pa sve do sezonske i zimske ukiseljene salate i povrća – sve sa lokalnih pašnjaka i iz seoskih bašta.

Na ovoj planini je nažalost primjetna i ubrzana urbanizacija. Mnoštvo novih vikendica je svježe izgrađeno ili u procesu gradnje. Električni vodovi na betonskim stubovima su vidljivi na svakom koraku, a probijaju se i novi putevi. Ako se ne bude vodilo računa, ovaj planinski raj zajedno sa biodiverzitetom bi mogao biti uništen. U podnožju planine su već nastradale i u cijevi strpane rječice i potoci, a čini se da se radovi na devastaciji i dalje odvijaju.

Razbacana stada ovaca, goveda koja se slobodno kreću pod zvonjavom starih metalnih zvona i čobani koji utabanim stazama u pratnji pastirskih pasa, sa dugim drvenim štapovima, vrludaju i nestaju u travnatim uvalama, su prizori koji se još mogu vidjeti na ovoj planini. Nadajmo se da će tako i ostati.

Tradicionalna 26. ovnovijada, koja će se održati u nedjelju 27. avgusta, zapravo je poslijeratni nastavak manifestacije koja se održavala još od 1977. godine pa do početka rata u Bosni i Hercegovini. Tada se 4. septembar obilježavao kao dan oslobođenja Teslića u Drugom svjetskom ratu, a tim povodom na platou Vučje planine se održavao narodni zbor sa borbama ovnova.