Tri generacije Devića gaje ljubav prema muzici

Da je ljubav prema muzici dar koji nosimo u krvi a samim tim često prenosimo sa koljena na koljeno, pokazje slučaj čečavske porodice Dević. Novo je šargiju počeo svirati sa svojih sedam godina čuvajući ovce i goveda po Delin viru, Adeljku i Ravnom lugu uz potok Marjanicu. Prvu šargiju mu je kupila sestra Vela, koja je cijeli dan kopala na nadnici a zatim mu na Teslićkoj pijaci kupila malu šargiju. Kasnije, kada je vidjela da je brat ne ispušta iz ruku, kupila mu je još jednu, ovoga puta veću.

Svoju prvu violinu Novo je kupio u Postojni po dolasku na željeznicu 1977. godine, gdje je radio kao pružni radik do odlaska u vojsku 1979. godine. Neimaština u mladosti a velika ljubav i želja za violinom se ostvarila kada je dobio drugu platu, koju je u čitavu dao za violinu.

Na Željezicu, ali ovoga puta u Celje, se vraća 1980. godine, gdje radi kao skretničar i čuvar pružnih prelaza sve do penzije u koju je otišao u februaru prošle godine. Uz šargiju i violinu, često zna zasvirati i frulu i frulu-dvojnice, kod nas poznate i kao svirale.

Od Stanoja Markovića, poznatog derventskog izrađivača šargija,1994. godine je naučio izrađivati šargije i dvorepe šargije izuzetnog kvaliteta, koje danas krase mnoge domove i uz koje se uče novi naraštaji. Jedna od pedesetak primjeraka je stigla i u Ameriku i nalazi se u domu porodice Lazić, u državi Sjeverna Karolina.

Sin Slađan je, pored željezničkog poziva, od oca naslijedio i ljubav prema šargiji. U kabini lokomotive kojom upravlja kroz prostranstva Njemačke, odzvanja izvorna muzika. U potrazi za boljim životom napustio je Doboj i sa porodicom se preselio u Njemačku a sa sobom je ponio i šargiju.

Unuka Milica čeka da prođe korona pa da ponovo krene na časove u muzičku školu u Hanoveru i folklor u lokalu crkvu Svetog Save. Ona je već završila pet godina škole violine, sada ide dalje i usput uči da pjeva.

Rasijani po svijetu nemaju često priliku da se okupe, ali kada do toga dođe, za praznike i tokom godišnjih odmora, muzika i pečenje su obavezan dio ritualnog folklora ove čečavske porodice.

Šargije vrhunskog zvuka

Da bi nastala jedna šargija vrhunskog kvaliteta i zvuka, potreban je odgovarajući materijal, mnogo vremena i majstorsko umijeće. Kutla Novine šargije je izrađena od Javora, ploča od smreke a vrat šargije od šljive. Postupak je dug. Prvo se iskopa i ostavi na sušenje kulta. Sušenje se odvija negdje u podrumu na tamnom mjestu. U međuvremenu se pripremi ostatak dijelova, koji se nakon sušenja sparuju, lijepe a zatim ručno obrađuju. Nakon toga ide graviranje, lakiranje, ugradnja perdi i zatezanje žica. Sam proces sparivanja osušenih dijelova traje oko deset dana.