Viseći most u Vučićima prkosi Ukrini i vremenu

U tišini osunčanih kosa podnu kojih rijeka Ukrina presijeca pitomi zeleni pejzaž, smješten je zaselak Vučići – skrivena oaza ušuškana u gnijezdu nepreglednih obronaka obraslih šumom i ukotljenih bistrim potocima. Na oko trećem kilometru uzvodno od 12. kilometra prema Planama, nailazimo na jedinstven prizor – viseći most, izrazito pješački, koji svojom jednostavnošću i skromnošću prkosi vremenu. Prema kazivanju mještana, izgrađen je 1996. godine u širini svega metar do metar i pol i dužine trideset metara, s namjerom da poveže nekoliko kuća Vučića sa glavnim putem preko Ukrine.

Niže njega, prelazak preko vode je nekada predstavljao pravi izazov za zapregu i motorna vozila. Ukrina se mogla pregaziti samo kada je nivo vodostaja nizak, obično ljeti, što je otežavalo svakodnevno život s druge strane. Danas je prelaz dosta lakši jer je vode u koritu sve manje. Most u San Francisku, kako ga mještani od milja nazivaju, popločan je istrošenim rastovim daskama koje škripe pod teretom prolaznika koji ga svakodnevno prelaze.

Dva puta most je preživio pokušaj poplave da ga odnese. Ukrina je krala daske, ali most i danas stoji čvrsto, iako oronuo i trošan. Njegova obnova je planirana ove godine, ali već sada nosi u sebi priče o zajednici koja je odlučna u suočavanju s prirodnim izazovima i vremenskim neprilikama. Njegova priča nije samo o drvetu, visokim stubovima i sajlama, već o ljudima koji su ga gradili, koji ga koriste i vole.