Učitelj i šumar (Glas komuna 20.05.1970)

Glas komuna 20.05.1970.

Budimir Jojić došao je u Gornju Čečavu prije četiri godine. Mladi i mršav momak. On u svom selu opismenjavanja djecu u osnovnoj školi. Sam je u četiri odjeljenja, a njegovi đaci, njih 40 ukupno, vrijedni su ne samo u školskim klupama. Oni redovno učestvuju sa svojim učom i u svim radnim akcijama koji organizuju mještani.

Budimir je došao iz Plužana i kada je ugledao prve kuće čečavske imao je 22 godine.

Zašto ostade u Čečavi?

– pitamo Budimira.

Znate šta, ja sam vrlo mlad. Ovdje sam došao i ostalo sve ovo vrijeme, a ostaću ni sam ne znam do kada, zbog iskrenosti ljudi. Zbog toga što su me oni lijepo primili. Ovdje, ne shvatite krivo, nema ni laži mi licemjerstva. Ko vam pokaže prijateljstvo, on je prijatelj. Kome se ne svidite, nećete mu se ni svidjeti

– kaže učo.

Mlad, od grada udaljen 20 kilometara, bez kontakta sa svijetom, Budimir se predao svome pozivu i ljudima u čijoj sjedi živi. On je u Gornjoj Čečavi i aktivista i radnik.

Nema akcije bez učešća našeg uče. Dovede on i odraslije učenike, a i sam dođe pa radi. Sve on s nama

– kažu Čečavci.

Pošteno da vam kažem, meni ovdje nije dosadno. U prosjeku jednom mjesečno siđem u Teslić. To prosječno zna da bude ponekad jedan silazak u tri mjeseca

– kaže Budimir.

I, inače, radinost ljudi u ovom kraju kao da utiče „zarazno“ na sve one koji žive i rade u ovoj sredini. Vojo Jotanović došao iz Buletića, 25 kilometara udaljenog od Čečave, da ovdje vrši poslove šumarske i uključio se u radne akcije Čečavske. Radi on kao da put grade njegovi Buletićani, a ne ljudi iz sasvim drugog sela. O Voji i njegovom radu svi su nam govorili. Kažu da su mnogo zahvalni i uči Crnogorcu i šumaru iz Buletića.