Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Duh Olimpijskih igara živi

Nacionalne reprezentacije, više od 10.000 sportista, su defilovale na brodovima niz rijeku Senu, rutom od oko šest kilometara / Picture by Florian Hulleu

Kolumne na našem portalu predstavljaju autorske članke ili eseje koji nude mišljenja, ideje ili analize o određenoj temi.
Autori u njima pišu o širokom spektru tema, uključujući politiku, tehnologiju, istoriju, kulturu, umjetnost, zdravlje i mnoge druge. Svaki članak nudi jedinstveni pogled na temu, sa ciljem da potakne čitaoca da razmisli dublje o određenom pitanju.
Ukratko, ova sekcija je mjesto gdje se autori mogu izraziti, a čitaoci mogu dobiti uvid u različite perspektive o temama koje su im bitne. Želiš biti autor? Javi nam se putem e-pošte ili na Fejsbuku.

Prve Olimpijske igre, koje su započele 776. godine p.n.e., bile su posvećene bogu Zeusu, vrhovnom božanstvu grčke mitologije. Održane u Olimpiji, igre su se odvijale u okviru velikog religijskog festivala i obuhvatale sportske i ritualne događaje gradova-država, poznatih kao polise. One nisu bile samo sportska manifestacija, već su služile kao platforma za promovisanje međunarodnog jedinstva i mira, okupljajući ljude iz različitih nacija i kultura u duhu prijateljstva i zajedništva. Ceremonija otvaranja Olimpijade u Parizu, spektakularno je predstavila tu dimenziju olimpizma – kao težnju ka ljepoti, jednakosti i slobodi. Ova raskoš umjetnosti, mode, opere, individualizma, pop-kulture, tolerancije i inkluzije pružila nam je izuzetnu priliku da vidimo takvu veličanstvenost.

Umjetnost međutim često nosi složenost i misterioznost koje je čine teško razumljivom. Duboke simbolike i višeslojne interpretacije zahtevaju da zaronimo u različite slojeve značenja, što ju može učiniti neuhvatljivom i otvorenom za razna tumačenja. Na primjer, scena iz „Pira bogova“ Jana Harmenca van Bijlerta, koja se čuva u muzeju u Dižonu i prikazuje Apolona sa opruženim Bahusom/Dionisom u prvom planu, od strane nekih posmatrača je interpretirana kao „Tajna večera“.

”The Feast of the Gods“ by Jan van Bijlert

Van Bijert je na djelu radio između 1560. i 1570. godine. Tokom ovog perioda, Balkan se, kao i čitav renesansni period, nalazio u specifičnom ambijentu osmanske okupacije, što može doprinijeti osećaju da su nam neka umjetnička djela i kulturni konteksti strani. Međutim, ono što je posebno zabrinjavajuće jeste nivo ciljanih propagandnih aktivnosti i širenje dezinformacija od strane institucija, medija i ličnosti koji ne bi smjeli da se bave takvim praksama. Ove manipulacije zasjenjuju istinski kulturni i umjetnički značaj, otežavajući nam pravilno razumijevanje i vrednovanje umjetničkog stvaralaštva iz tog perioda i poruke koju ono nosi.

Dionis je jedan od najkompleksnijih bogova u grčkoj mitologiji, predstavljajući moć prirode, umjetnosti i ljudskog iskustva. Kao bog vina i vinograda, simbolizuje plodnost i cikličnost života, dok njegovi rituali, ispunjeni ekstatičnim plesom i transom, oslikavaju njegovu vezu sa ludošću i kreativnošću. Dionis je takođe povezan sa razvojem drame i teatra, s obzirom na to da su veliki dramski festivali bili posvećeni njemu. Njegova dvostruka priroda kao božanstvo koje donosi i plodnost i destrukciju odražava njegovu uticajnu i polarnu ulogu u zapadnoj kulturi, gde i danas nastavlja da inspiriše umjetnost i književnost.

Ove igre su specifične iz mnogo razloga. Prvo, ovo su prve Igre čija je ceremonija otvaranja organizovana na otvorenom prostoru. Takođe, biće jedne od najjeftinijih u poređenju sa prethodnim a veliki dio sredstava će biti pokriven od prava na prenos, te stoga će platforme uklanjati nelegalni sadržaj. Drugi život (i održivost) za privremene infrastrukture, Olimpijsko i Paralimpijsko selo koje postavlja temelje grada budućnosti, nulta otpada i nulta upotreba plastike za jednokratnu upotrebu tokom događaja itd.: Pariz uvodi Igre u novu eru, sa naglaskom na dijeljenje, inkluziju i održivi razvoj.

Čak i maskota Igara – Frigijska kapa, poznata i kao frigijska kapica ili frigiška kapa, je tradicionalni simbol koji ima duboko značenje u istoriji i kulturi. Kapa je prvobitno korišćena u Frigiji (današnja teritorija u Turskoj) u antici. U nekim prikazima iz perioda antike, ona je predstavljala narodnu kapu sa posebnim značenjem. Tokom Francuske revolucije, frigijska kapa je postala simbol slobode i republikanstva. Nošenje ove kape označavalo je oslobađanje od monarhije i feudalnih normi. Često povezuje sa idejom revolucije i borbe za prava i slobode.

I ono najvažnije… ili najtužnije – naši predstavnici…

Ponos BiH u Parizu braniće tek pet sportista, a veći broj takmičara imaju Guam, Aruba i Vanautu. Lana Pudar i Jovan Lekić takmičiće se u plivanju, Larisa Cerić i Aleksandra Samardžić u džudou, a Mesud Pezer boriće se u atletici, tačnije bacanju kugle.

Zastavu Srbije nose vaterpolista Dušan Mandić i odbojkašica Maja Ognjenović. Srbiju će u Parizu predstavljati 113 sportista u 16 sportova.

Kolumnu piše Slobodan Miletić

Osnivač i glavni urednik Informativnog portala Čečave, sa diplomom inženjera informatike. Nisam osoba sa naročitim talentima, ali moja neiscrpna znatiželja i strast prema istraživanju svijeta, bilo stvarnog ili virtuelnog, oblikuju moje interesovanje i rad.

2 Komentara

    • Bradatih žena i LGBT populista nema ni na „Tajnoj večeri“ koju je naslikao sumnjivi katolik i vrlo vjerovatno homoseksualac. Na slici, uz Isusa, neki vjeruju da je naslikana i Isusova supruga. Pa sve to nije prestavljalo prepreku da pojedinci čitav performans sa otvaranja OI povežu s ovim d‌jelom i sve to zajedno dovedu u negativnu! vezu s biblijskom pričom u koju vjeruju…
      Istina je zapravo da nisu ništa povezali, nego su čuli glasove “odozgo”.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.