Školske hronike: Portret jednog direktora

Prenosim iskustva nastavnika i roditelja o devijacijama obrazovnog sistema u našim osnovnim školama, gd‌je politika, umjesto da ostane van učionica, sve više oblikuje živote d‌jece. Imena su izmijenjena kako bi se zaštitio identitet osoba koje se spominju.

Bilo je proljeće 2023. godine kada je školu, smještenu u dolini pored rijeke, pogodila tužna vijest. Ana, učenica devetog razreda izgubila je oca, a mnogo ranije ostala je i bez majke. Ostala je sama u vremenu kada bi dijete trebalo da osjeća sigurnost doma i ruku roditelja.

Njeni školski drugari odlučili su da pokažu da nisu samo razred, nego porodica. Pokrenuli su prikupljanje pomoći za Anu. Roditelji i nastavnici su ih podržali, pa je čitava zajednica ujedinila snage kako bi pokazala da dobrota i solidarnost nisu zaboravljene vrijednosti. Kraj školske godine približavao se tiho, a humanost je obećavala da će zasijati jače od svake maturske svečanosti.

Ali priča koja nagovještava nadu i dobrotu ima i jednog negativca – direktora osnovne škole. On je zahtijevao da sav prikupljeni novac završi kod njega i da ga baš on lično uruči učenici devetog razreda. Akcija prikupljanja novca trajala je nekoliko dana. Roditelji, nastavnici i njihovi prijatelji pokazali su iskrenu želju da pomognu. Neki nastavnici, međutim, nisu imali povjerenja u direktora, pa su odlučili da lično novac predaju Ani. Drugi nisu bili skeptični pa je većina novca završila u rukama direktora. Ostalo je još samo da se prikupljeni novac uruči Ani.

Bližila se jesen 2023. godine. D‌jeca su se vratila u školske klupe poslije ljetnog raspusta. Ana, d‌jevojčica s početka priče, sada je bila učenica prvog razreda srednje škole. Novac prikupljen za nju još uvijek nije stigao u njene ruke. Na sastanku savjeta roditelja, njena ujna je to pitanje postavila direktoru. On je, bez stida, rekao da neće da ga uplati staratelju, jer se navodno bojao da novac neće završiti kod Ane. Dodao je da će ga uplatiti njoj tek kada napuni osamnaest godina. A ujni je u lice dobacio: „ Hoćeš li da tebi vratim novac koji si ti dala?“ Ujna nije popustila. Otišla je direktno kod njega i zahtijevala da Ani isplati svaku marku. Umjesto odgovora, dobila je zabranu da ikada više pređe prag škole.

Ali mala varoš nema zidova. Priče se šire, istina curi i udara. Nastavnici su se oslobodili straha. Počeli su javno da ga prozivaju. Direktor je poklekao i uplatio novac na račun staratelja. Pomoć je, konačno, stigla Ani. A on je prošao bez posljedica. Bez posljedica – to je srž svega. Upravo ih je odsustvo posljedica i stvorilo. Bahatost mu nije porok, nego pravo koje mu daje zakon. I partija kojoj je odan.

Primjer? Jesen 2022. godine. Vesna, učiteljica sa stalnim radnim odnosom, biva premještena u susjednu školu da „privremeno“ mijenja koleginicu na bolovanju. Iza toga se krio dobro osmišljen plan.  U međuvremenu direktor na njeno mjesto zapošljava dvije nove učiteljice, partijski bliske. Kada se Vesna vratila u matičnu školu, proglašena je tehnološkim viškom. Normu je morala skupljati po područnim školama. Sve po zakonu. Upravo zato je strašno. Jer zakon, ovd‌je, nije štit. On je oružje. I to je samo jedna epizoda. Jedan direktor. Jedna škola. A koliko bi tek knjiga trebalo da se ispiše za sve loše direktore u školama širom Republike Srpske?

Ne može se, ipak, preskočiti priča o nastavnici Milici. Žena koja je pobijedila karcinom. Ona nikada nije ćutala, nikada se nije povukla pred nepravdom. Bila je glasna, direktna, hrabra – i zato je smetala direktoru. To je borba koja traje godinama, ali ta borba ima svoju cijenu.

Avgust 2025. godine. U ordinaciji s kojom osnovna škola ima ugovor, svi nastavnici idu po ljekarsko uvjerenje. I Milica odlazi, neočekujući šta će je zadesiti. Ljekar je gleda hladno, bez imalo ljudskosti, i pita: „Šta vam je s kosom? Zašto tako izgledate? Možete traumatizovati d‌jecu.“ Kratka frizura, posljedica borbe za život, sada je predstavljena kao prijetnja d‌jeci. Kao da kosa, a ne znanje i predanost, određuje vrijednost nastavnika. Ljekar je dodao da d‌jeca mogu postati razdražljiva i da zbog toga neće moći pratiti nastavu. To je rekao doktor ženi koja je pobijedila karcinom. Zamislite se u toj situaciji – kako biste se vi osjećali?

A onda ono što još više zabrinjava – reakcija direktora. Kada je Milica detaljno opisala događaje direktoru i radnim kolegama, reakcija direktora je bila preblaga. Između ostalog je rekao da taj doktor ponekada zna biti nezgodan. Da se razumijemo, jedina prava rekacija direktora bila bi da se odmah traži raskid ugovora sa ordinacijom. A zatim da se omogući ljekarski pregled Milici u drugoj ordinaciji. Pošto to nije učinio, Milica je počela strahovati da iza svega stoji plan da je proglase nesposobnom za rad.

Zbog toga je morala još jednom proći kroz istu traumu. Vratila se kod istog doktora, ovaj put s onkološkim nalazom u rukama, da mu dokaže ono što je već bilo jasno – da je sposobna da predaje. Ali do dana objavljivanja ovog teksta ne zna hoće li dobiti uredno ljekarsko uvjerenje, jer se ono ne predaje nastavniku, već se šalje direktno školi. Da li je sve ovo niz slučajnosti ili je nešto drugo u pitanju? Procijenite sami!

Na kraju ipak ostajemo bez odgovora na ključno pitanje koje postavlja ovaj tekst. Da li govorimo o pojedincu koji je izmakao kontroli, ili o sistemu koji je upravo takve i stvorio?

Direktor je veliki simpatizer i lobista stranke SPS – Budućnost Srpske. A kakav direktor osnovne škole, takva i budućnost.