Kako su seljaci iz Čečave još 1905. godine ustajali protiv nepravde: dopis iz „Srpske Riječi“

U starom broju sarajevskog lista Srpska riječ iz 1905. godine nalazi se neobičan dopis iz Čečave. Napisao ga je običan seljak — ali po jasnoći, hrabrosti i građanskoj svijesti to je tekst pravog narodnog intelektualca. On govori o nepravdi, o zloupotrebama žandarma i činovnika, o ponižavanju sirotinje i zabrani ćirilice. Ovaj zapis pokazuje da su naši ljudi i prije više od sto godina imali glas, dostojanstvo i snažnu svijest o javnom dobru.

Čečava 31. maja 1905.**

Gospodine uredniče!

Čitao sam više donisa iz cijele Bosne širom, ali iz naše okoline još vam se niko ne javi. Misliteće da i mi drugi da se kod nas od silna dobra i miline sve umrtvilo.

Prije nekoliko dana zađoše žandarmi iz Stanarske postaje, te pokupiše oko 80 ljudi na rabotu.

Više od polovine platili su rabotu kao: Milić Evđenić, Jovan Jovanović, Stanoje Goričanac i t. d. Poćeraše stare i nemoćne, gluve, nijeme i bogalje, koji nikada do sad nijesu išli na rabotu. Oćeraše ih odavde u Stanare, a odatle tek u Tešnj. Kad trećeg dana stigoše u Tešanj, svako se od čuda zablenuo, pa ne umije progovoriti, posmatra ovu žalosnu sliku. Čim dođoše u ured stisnuše ih u aps. Predstojnika ne bi u Tešnju. I sami se činovnici uzvrtiiše videći toliku rulju bogalja. Brže bolje poodpuštaše one, koji su imali potvrde i bogalje, te ih sposobnih za rad ne ostade više od desetak.

Svakog prijatelja narodnog zaboliće srce kad pomisli na grdnu štetu, koju pretrpješe naši ljudi, izgubivši pet radnih dana u najpogodnije vrijeme, kad je vrijeme oranja. Sve je ovo bilo zbog nemarnosti i neurednosti službenika u uredu, što nisu odmah ispisivali ljude, koji su rabotu platili ili oradili.

Svi pozivi u našem kotaru pišu sa latinicom, ćirilicu nikako ne primaju. Tako pri prijavljivanju rođenih i umrlih, nufusčija je istjerjao napolje kneza Stanoja Damljanovića, i Tošu Pavlovića zastupnika kneževa i dr. grdeći ih pogrdnim riječima, samo s toga što se prijave pisale ćirilicom našim narodnim pismom. Još ih je naćerivao da idu u čaršiju nek im to ko prepiše latinicom, određujući im taksu od 35 nč. da dadnu za prepisivanje.

Ovo nije jedini prijer.

Seljak.