Radnici na željezničkoj pruzi Destilacije Teslić

Prvi sastanak željezničara poduzeća Destilacija drva d. d. u Tesliću održan je 20. srpnja 1930. Na sastanku se raspravljalo o organiziranju željezničara u Ujedinjenom savezu željezničara Jugoslavije. Utvrdilo se da u podružnici Saveza privatnih namještenika Jugoslavije ima učlanjeno 26 željezničara, a u Općem radničkom savezu 20.

Na šumskoj željezničkoj pruzi Destilacije drva d. d. u Tesliću, dugoj oko 130 km saobraćalo je 12 lokomotiva, a zaposleno je bilo oko 200 željezničarskih radnika, ne računajući radnike radionice i ložionice. Plaće za osam sati rada kretale su se ovako: pružni radnici 24-48 din, kočničari 32-34, skretničari 30-35, ložači 36-42. Vlakovođe su mjesečno dobivali 1200-1400 dinara, strojovođe 1400-1600, pružni nadglednici 1100-1400 dinara. Kočničari, skretničari i ložači osim toga imali su stan, ogrjev i svjetlo. Oni koji su stanovali u tvorničkim stanovima dobivali su dva metra izrezanih drva, a ostali po metar. Strojovođe, vlakovođe, kočničari, ložači i pružni radnici dobivali su svake godine jedno odijelo (uniformu), a svake tri godine zimski kaput ili kabanicu.

Prekovremeni rad vlakovođam a plaćao se prva dva sata 2.50, a ostale 4.50 din, ložačima prva dva sata po 2.20, a svaki dalji 4. Zaposleni željezničari u prometu imali su kilometražu 0,05 do 0,08 po kilometru. Voznom osoblju kod razmještaja i sastavljanja vlakova plaćalo se umjesto kilom etraže paušalna premija za svaki turnus od osam sati četiri do pet dinara. Kolektivni ugovor koji su imali radnici te tvrtke iz godine u godinu se pogoršavao. Tako su 1929. godine, kod pregovora, izgubili dobivanje čizama i bunda. Napredovanje u službi bilo je vrlo teško.

Od Usore do Teslića saobraćala su dnevno četiri vlaka, a od Pribinića dva vlaka tjedno. Čitav vozni park sastojao se od tri lokomotive, nekoliko osobnih vagona i većeg broja teretnih vagona, koji su uglavnom služili za prijevoz ćumura i ostalih proizvoda destilacije drva.

U službi na ovoj pruzi nije bilo nijednog činovnika. Sastav zaposlenih bio je  slijedeći: 12 zvaničnika s plaćom od 900-1600 dinara, 11 služitelja, pet desetara, dva vlakovođe, pet kočničara, tri ložača, osam skretničara i oko 50 pružnih radnika, koji su imali nadnicu od 30-50 dinara. Osim ovih nadnica vozno osoblje imalo je po kilometraži od 0,01 do 0,16 para. Cjelokupno željezničko osoblje nije dobivalo radna odijela, ali se od njih zahtijevalo da budu uniformirani. Radno vrijeme trajalo je za vozno osoblje i pružne radnike osam sati, a za prometno i kancelarijsko 10 sati, bez naplate prekovremenog rada. Od cjelokupnog osoblja 17 ih je bilo razvrstano u zvaničnike, jedni po zakonu o državnom saobraćaju, a drugi po zakonu o činovnicima građanskog rada.

24. kolovoza 1930. trebao se održati zbor željezničara u povodu osnivanja podružnice Ujedinjenog saveza željezničara. No zbor nije održan jer su radnici »destilacije« bili u pokretu za očuvanje svojih nadnica koje im je uprava poduzeća htjela smanjiti za 20 posto. Tek 31. srpnja 1932. sazvao je Akcioni odbor USŽJ u Tesliću osnivačku skupštinu podružnice, budući da je sakupljen dovoljan broj članova. Na skupštini je Župančić, oblasni sekretar Saveza iz Banje Luke, govorio o potrebi okupljanja svih industrijskih željezničara u svoju klasnu sindikalnu organizaciju. Nakon pročitanih pravila Saveza prešlo se na izbor uprave podružnice. Za pred sjednika je izabran Franjo Stjepanović, strojovođa iz Teslića, za tajnika Franjo Gavrić, prometnik iz Blatnica, za blagajnika Miloš Stevanović, kočničar iz Blatnica, odbornik Ivan Vidak iz Teslića, Boško Jotić iz Blatnica, Ivo Garić iz Teslića, nadzorni odbor Mihelčić N., Teslić i Pejić Luka, Blatnica.

Tekst preuzet iz knjige ”RAZVOJ SINDIKATA U SKLOPU UJEDINJENOGA RADNIČKOGA SINDIKALNOG SAVEZA JUGOSLAVIJE” autora Josipa Cazia, Radničke Novine, Zagreb 1980.