Zaboravljeni ljudi
Svako mjesto, a valjda i svako vrijeme imaju obilježene ljude po kojima se pamte. Nekad su to talentom obdareni a češće prirodom obilježeni ljudi. Za prve se stidljivo čuje i oni po pravilu mladi odlaze u svijet i usidre se negdje daleko od zavičaja. Ovi drugi ostaju i traju svoj ljudski vijek po diktatu svoje nesrećne sudbine. Dok žive predmet su razbibrige, obijesnog uveseljavanja, šegačenja i sprdnje, manje saučešća i sažaljenja. Umiru samo jednom: sa biološkom smrću. Niko ih ne oplakuje i ne pominje. Njihove krstače vrijeme brzo izvali, a humke zarastu u korov.
Kuzman Talamba
U šumi zvanoj Brezici u Kruševici (zaselak Petkovići), daleko od naselja, živio je svoj samotnjački život Kuzman Miljanović. Zvali su ga Talamba. Njegove drvene kolibe na krčevini u blizini šume vrijeme je odavno srušilo. Od kućišta zaraslog u šumu i šikaru ostao je samo naziv krčevine Talambište.
Pamti se da Kuzman Talamba nije podnosio nikog. Bio je uvrnut i osoran. Smetalo mu je prisustvo ljudi, a pogotovo njihove riječi i postupci. Kažu da je podnosio samo dvojicu ljudi: Jakova i Svetozara Perića. Jedino je kod njih navraćao i jedino su oni smjeli da dođu njemu. Ne zna se šta ih je vezivalo.
Kuzman Talamba je u šumi Kruševica cijelog života čuvao svinje i od toga živio.
Božo Mašo
Božo Dević, nazvan je Mašo po majci koju su zvali Mašinica po njenoj pušačkoj strasti. Kažu da je pušila lulu toliko strasno da se nije odvajala od naprave od kovanog željeza zvane maše, kojom se uzimao žar sa ognjišta i pripaljivala lula.
Majka se po smrti muža udala za Lazara Đekića i dovela sa sobom dva sina: Ljubu i Božu. Živjeli su u kući koju je Lazar sagradio na Luci koju su mu dali Perići sa lijeve strane ušća potoka Kosinac u Malu Ukrinu.
Božo se kao mladić odmetnuo od kuće, hodajući besciljno po selu. Išao je iz zaseoka u zaselak, od kuće do kuće, zadržavajući se među ljudima okupljenim oko posla ili nekim drugim važnim povodom. Stizao je svakome na slavu, na vjenčanja i na sahrane. Nije moglo proći nikakvo okupljanje bez Maše.
O svetkovinama je rado priman. Bio je predmet zadirkivanja i sprdnje. Igru je prihvatao neko vrijeme, ali je brzo shvatao da je predmet izrugivanja i podsmijeha, pa bi se žestoko razgoropadio i branio se najvulgarnijim psovkama u kojima su se nalazili živi i mrtvi, najbliži i najdalji rođaci. Žestio se do plača i jauka i spasavajući svoju ljudsku čast znao je da demonstrativno napusti mjesto i društvo, zaobilazeći ubuduće domaćina koji ga nije zaštitio.
Sa starošću postajao je sve nervozniji i nezgrapniji. Nije više imao snage da se suprotstavlja snagom i štapom. Prvo su to osjetila djeca pa su ga sačekivala pored puta, zadirkivala ga na razne načine, idući za njim stotinjak metara, na rastojanju koje ga je činilo posve nemoćnim. Bacala su za njim grudve snijega zimi, klipove i kamenje leti, prepadala ga iz sumraka na razne načine. Izbezumljen od bijesa znao je leći nasred puta i derati se iz sveg glasa istovremeno psujući sve od reda. Znao je svakom djetetu ime oca, majke i svih srodnika i svi su uz psovku bili pomenuti.
Ljudima iz partije znao je da skreše Maršala, bogomoljcima krsnu slavu. Znao je naglas da kaže sve ono što su drugi šaputali: ko je čije kopile, ko je šta ukrao i ko je od koje bolesti umro. To mu je bilo najefikasnije oružje i svi su se čudili kako je do takvih podataka dolazio i kako ih je pamtio.
U poodmakloj starosti, kada je ekonomski i kulturni napredak sela uzeo maha i kada je nestalo ognjišta, kačara i sobica, znao je reći da za njega više nema života. Govorio je da još samo može prenoćiti kod Dušana Tešića i Milinka Tomića. Kada su Čečavci vidjeli da Božina starost postaje teška i da može biti tragična, smjestili su ga u starački dom u Travniku, gdje je i umro.
Iz knjige ”Čečava – selo u Republici Srpskoj” autora Branka Perića.
2 Komentara
Lijepe uspomene na stare mještani i našu istoriju. Zanimljive događaje iz ne tako davne prošlosti!
Život Bože je opisan skoro do detalja,alim je na kraju napravljena omaška. Tačno je da pod stare dane,već onemoćaoi jedva se kretajući je odveden od strane Zavoda za socijalni rad Teslić,u starački domTravnik,ali ne svojom voljom i uvjek je kroz starački plač proklinjao Đoku Stanković tadašnjeg direktora te ustanove…U Travniku je bio par godina i onda prebačen u dom za „mentalno i fizički zaostala lica, u selo Batković kod Fojnice,gdje je provodio svoje zadnje dane,i umro 1987g. Zadnji sam Čečavac koji ga je par puta posjetio,jer sam bio u hotelu „Reumal“ Fojnica,zbog liječenja kičme……… Tražio sam ga dugo,dok u u zavodu za fizički i mentalno,zaostalu djecu,nisam dobio informaciju da postoji zavod u Batkovićima,to je jedno 5km udaljeno mjesto od Fojnice…… Bila je nedjelja julskih dana 1984 kad sam se zaputio tamo. Poveo sam i starinu Raddovana Vasiljević. Kad smo stigli tamo ,ograđen prostor,neka mreža a kroz nju su virile ruke štićenika,molleeći dda im se nešto udijelli….bilo jje ko u filmu strrave i užasa,jer su to bili izmiješani pacijenti mentalno i fizički ometeni u razvoju… Došao sam do kapije i stražara pitao dali se ovde nalazi DEVIČ BOĆIdar ,jer su ga takko po knjigama upisala…..rekao je da mu se čini da postoji neko takav. Uzeo nam je lične karte i onda zvao dećurnu direktoricu zavoda i objasnio sve,i morali smo nju čekatti. za 5 minuta vidimo neku damu bijelom mantilu,prillazi nam,i mi joj kažemo da imamo želju vidjeti….prvo nas je odvela u svvoju kanceelariju,i počela pričati priču o teškom životu u zaavvodu, nemaju dovoljno srestava za lijekove hranu,odjeću itd….onda je počela pričati o Boži kako je to sad iznemogao starac dobre duše,da svaki dan plačeći spominje svoju Čečavu,i moli osoblje da pišu Socijalnom u Teslić Đoki Stankoviću da ga odpuste… ZAMOLILA JE I MENE DA ODEMU DOM ZA SOCIJALNI RAD,JER KAŽE NIKAD NIŠTA NE POŠALJU…. sAMO 5 KUTIJA CIGARETA LJUTE DRAVE DOBIIJU ZA MJESEEC,A bOŽO JE BIO STRASTVENI PUŠAČ…..iZVELA NAS JE NA KRUG GDE SU U VELIKOM POLUKRUGU,SJEDELI MAHOM STARE OSOBE …..TIŠINA JE BILA GROBNA, SVAKI NASLONJEN NA ŠTAP GLEDAO JE U ZEMLJU,I KO ZNA KAKVE SU IM MISLI KROZ GLAVU PROLAZILE,SANJAJUĆI O MJESSTIMA GDJE SU ROĐENI….. ONDA JE DEŽURNA UZVIKNULA BOŽIDAR DEVIĆ, NIJJE ĆUO ONDA JE JOŠ DVAPUT UZVIKNULA, I TAMO DALEKO NA KRAJU POLUKRUGA,JEDVA USTAJUČI I SA ŠTAPOM U RUCI,PREMA NEMA TEŠKO IDUČI STOPU PO STOPU SIJEDI I MRŠAVI STARAC…. KAD JE PRIŠAO NIJE NAS GLEDAO U LICE NEGO OBORENE GLAVE STAO UZ NAS..,…..PRIŠLA MU JE DEŽURNA I POPRAVILA KRAGNU ,KOJA SE ZAVVUKLA POD DŽEMPER….REKLA MU JE BOŽO DOŠLA TI JE POSJETA IZ TVOJE ČEČAVE,,,,,ISTOG MOMENTA NE DIŽUĆI GLAVU,REKAO JE IZ ČEČAVE I BRIZNUO U VELIKI PLAČ….SUZE SU TEKLE KO PLETWENICE,NIJE MOGAO DOĆI SEBI…..KAD SE MALO PRIMIRIO…MENE NIJE ZNAO JJER SAM BIO MLADIĆ KAD SU GA ODVELI RADOVANA JE POZNAO…..U KRUGU JE BILA NEKA MANJA TRGOVINA,MAHOM,CIGARETE,SOKOVI I DRUGE SITNICE,PA KO JE NEKOG IMAO OD RODBINE DAVALI SU DA MOŽE NEŠTO DA KUPI….NA ŽALOST BOŽO NIKAD UŠAO NIJE TU JER NIJE IMAO PARA.UVEO SAAM GA UNUTAR I REKAO BIRAJ bOŽO ŠTAĆEŠ……NARUČIO SAM PRVO SOKOVE I ŠTEKU CIGARA,,,,,,SOK JE JADAN U DUŠAK POPIO,NARUČIO SAM MU JOŠ PET ,IZRUUČIO IH JE U MAHU ,I ONDA ZAPOČELI PRIČU, KOJA JE VEOMA DIRLJIVA I ZANIMLJIVA…..PITAO JE O SVEMU IMAO JE DOBRO PAMĆENJE,,,,ZA JEDNO PEDESET LJUDI JE PITAO I ZA SVAKOG SAM REKAO DA JE UMRO……SAGEO JE GGLAVU I TIHO REKAO,PA SVI MOJI ČEČAVCI POMRLI…IMALI KO DA SE OŽENIO, ONDA SAM SE NASSMIJAO DA GA RELAKSIRAM I TEK JE TAD OTVORIO PRIČU.jEDINO KAD JE PITAO ZA BOGDANA VIDOVIĆA-KEVČIJU I REKAO SAM DA JE UMRO, REKAO JE I NEKA JE ,MNOGGO JE ON LJUDI,PA PREŠAO RUKOM ISPOD VRATA, ŠTO ZNAČI POKLAO……. I TAKO JOŠ DOSTA ZANIMLJIVOSTI IMA, JER SAM MU SVAKI DAN PO PODNE U POSJETI BIO,I ŽELJE MU ISPUNJAAVAO KUPUJUĆI U GRADU ,ŠTA NAJ VIŠE VOLI NAJ GORE ME POGODILO KAD JE REKAO,ŽELJAN SAM KRASTAVCA OD KAD SAM IZ ČEČAVE ODVEDEN NIKAD GA NI VIDEO NISAM…..ZA SAD TOLIKO A JOŠ MNOGO O NJEMU IMAM DA PIŠŠEM, I DOGAĐAJIMA SA NJIME…. JEDINI SAM BIO KOJI MU JE I NA GROB OTIŠAO, I UVJEK KAD PALIM SVIJEĆE I ZA NJEGOVU NAPAĆENU DUŠU NAMIJENIM……KAD SAM ODLAZIO KUĆI PONOVO JJE PLAKAO KO DIJETE MOLEEĆI DA GA POVEDEM SA SOBOM,ALI TO NIJE BILO MOGUĆE……DALEKO ODLAZEĆI SA KAPIJE ČUO SE NJEGOPV JECAJ I ZAPOMAGANJE….. AKO JE KO ZAINTERESOVAN,MOGU JOŠ MNOGGO DETAANJA DA PIŠEM,O ZADNJIM DANIMA TE NAPAĆENE DUŠE..