Branko Perić: Čečava – selo u Republici Srpskoj

Predgovor

Poznavao sam ljude koji su odlazili u zavičaj pred smrt. Tako su gasili nepodnošljivu žeđ za ishodištem. Poznavao sam i one koje je smrt iznenada sustizala u zavičaju. Njima se, vjerujem, ispunjavala poslednja želja

Ne umijem da objasnim tu čudesnu vezu čovjeka i zavičaja. Znam da mu zbog toga dugujem, a ideja da otmem od zaborava ono što čini njegovu istoriju, jeste moje iskupljenje. Tragao sam neumorno za dokumentima, sakupljao fotografije, razgovarao sa ljudima… Sve što sam našao i saznao, nalazi se u ovoj knjizi.

Ne mogu a da čitaocu ne saopštim nemar njegovih ljudi, njihovo kratko i nesigurno pamćenje, začuđujuće napuštanje tradicije i jedno nespretno „osavremenjivanje“ iza koga ostaje pustoš. Sa svakom novom kućom zatirao se svaki trag starog i nastavljalo živjeti negdje na pola puta: sa starim navikama u novim uslovima. Priče najstarijih dosezale su do polovine njihovog životnog vijeka. Dalje od toga ostaje nesigurno i maglovito prisjećanje. O pričama predaka rijetko ko je mogao nešto reći. Pisani tragovi bili su prava rijetkost.

Ni previše srećan, ni nezadovoljan, predajem knjigu čitaocu u uvjerenju da će svaki od njih moći dopisati bar jednu rečenicu i da će se naći neko da na ovim malim temeljima jednog dana sazida građevinu dostojnu divljenja.

Ma koliko da sam se trudio da ne bilježim sumnjive i neprovjerene činjenice, vjerujem da su mi promakle greške i netačnosti. One će, nadam se, podstaći kritičko preispitivanje prošlosti pa ćemo jednog dana biti spokojni pred istinom.

Bez pomoći mnogih Čečavaca ove knjige ne bi bilo. Svjestan da će mnoga imena nezasluženo izostati, zahvalnost dugujem Dejanu Pejčiću, Radovanu Majstoroviću, Miki Jotanoviću, Novaku Tešiću, Nadi i Veljki Laušević, Sveti Kruniću, Momčilu Stankoviću i mojoj saradnici Nadi Savić. koja nije žalila truda da mi pomogne u sređivanju teksta.

Više od puke zahvalnosti zaslužuje trud prvog čitaoca rukopisa ove knjige, poznavaoca i prijatelja Čečave, književnika Ranka Pavlovića iz Banja Luke. Njegove riječi hvale ohrabrile su me u skromnim namjerama.

U Čečavi, 19. septembra 1995.

Ovu knjigu portalu je ustupio autor.