Reportaža o Čečavi – dnevne novine Fokus

U teslićkom selu Čečava 1971. godine bilo je skoro tri hiljade duša. Dvadeset godina poslije, 300 duša manje, a danas još manje. Međutim, oko dvije hiljade ljudi kojima je ovo selo u srcu, obavezalo se da očuva korijene i spase selo, u koje se iz dana u dan vraća život.

Trenutno u selu ima 100 đece do šest godina i još 260 đece do 18 godina. To je znak da bi đačke klupe u Osnovnoj školi „Jevrem Stanković“ već nagodinu mogle biti punije.

U ovom pitomom teslićkom selu želja za povećanjem nataliteta sve je bliža ostvarenju, jer je u prvoj polovini godine bilo više vjenčanja nego u istom periodu lani.

To je činjenica koja nas raduje. Ipak, to nije ni približno broju od 80 vjenčanja godišnje, koliko je ovđe bilo prije rata. Ali, nadamo se boljem

– kaže Dejan Kovačević, predsjednik Savjeta MZ Čečava.

Teritorijalno jedno od najvećih sela u RS i BiH, Čečava je svjedok burnih istorijskih dešavanja, postojbina prve škole u dobojskom regionu i jedne od najstarijih u BiH. Imala je Čečava predispozicije da postane gradić, smješten između Doboja i Teslića ali, rat je učinio svoje. Razvoj je zaustavljen, a mnoštvo naroda se počelo iseljavati u okolne gradove u potrazi za poslom i boljim životom. U posljednje vrijeme taj trend je zaustavljen i mještani su složni da rade i obnove svoju rodnu grudu.

Pored brojnih problema, ipak je sačuvan duh jednog od najljepših sela u RS, koje na svojih 78 kvadratnih kilometara nudi pregršt zanimljivih prirodnih dragulja i u kojem se može naći smiraj za dušu od gradske vreve. Mnogi mještani koji su otišli da rade u okolne gradove, petkom naveče pohitaju rodnom kraju u zagrljaj kako bi osjetili miris Male Ukrine i Javorove, posjetili Plane, Šušnjarane, Stupu, ali i periferne zaseoke, koje je stanovništvo davno napustilo

– priča Kovačević.

Da se život vraća u Čečavu pokazuju i ulaganja u ovu mjesnu zajednicu koja su se u posljednje dvije godine približila milionu maraka. Asfaltiraju se novi putevi, grade se potporni zidovi, saniraju saobraćajnice, obnavlja se stara crkva Svete Bogorodice, a očekuje se još ulaganja.

Trenutno se gradi potporni zid duž regionalnog puta Teslić – Doboj, pored rijeke Ukrine. Prije nekoliko dana presvučen je dio asfalta kroz centar sela u dužini od kilometar, riješena je crna tačka na 12. kilometru tako što je sasiječen brijeg čime je povećana vidljivost. Završili smo projekat za vodovod za pet mjesnih zajednica oko Čečave, a obnovljeno je i šest i po kilometara puteva

– smatra prvi čovjek Čečave.

Dodaje da u odnosu na druga sela u RS i BiH, koja se polako gase, za Čečavu ima nade. Njeni mještani se trude da pobijede mnoge probleme i da varošica postane onakva kakvu je oni zamišljaju, punu života, radosti, đečjeg smijeha.

OŠ „Jevrem Stanković“ u Čečavi nekada je primala u svoje okrilje 1.560 učenika, a školsku 2010/2011. završilo je 295 učenika. Zabrinjavajući podatak bio je i taj što su u posljednjih pet godina zatvorene područne škole u Stupi, Planama i Gornjoj Čečavi, a od ove godine i u Rastuši. Ove godine u prvi razred Osnovne škole u Čečavi upisano je 20 učenika.

Kovačević kazuje da je Čečava imala vrlo burnu istoriju. Kroz selo su prolazile mnoge vojske, što potvrđuje i nekoliko spomen-obilježja u centru sela. Tu su jedni do drugog spomenici poginulim iz Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i spomenik vojnicima poginulim u posljednjem Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Zanimljivo je da se skoro jedan do drugog nalaze spomenici i partizanima i četnicima, koji su, na suprotnim stranama, dali svoj život u ratu.

Mi sve žrtve cijenimo i svake godine obilježavamo važne datume iz iz naše novije istorije

– istakao je Kovačević.

Ono što najviše muči mještane Čečave jeste velika nezaposlenost. Tek oko 50 ljudi radi po lokalnim firmama, kafanama i trgovinama. Mladi su uglavnom nezaposleni, a jedini način da zarade jesu dnevnice u seoskim poslovima, kojih ima samo u sezoni.

Mnogi su zainteresovani za poljoprivredu i rado bi se bavili stočarstvom, ali nemaju uslova. Kovačević kaže da i Mjesna zajednica nastoji da im pomogne.

Dok jedni muku muče s nedostatkom posla, pojedini su spas pronašli odlazeći u inostranstvo ili u okolne gradove. Tako je u posljednje vrijeme oko 150 mještana otišlo u Sloveniju, 70 u Italiju, a Čečavljana ima rasutih po cijelom svijetu, od Kanade do Australije.

Slobodan Miletić (25) radi u Banjoj Luci, ali svome selu se odužio pokretajući 2006. godine sajt www.cecava.org na kojem se svi mogu informisati o ovom selu. U svoje rodno selo dolazi svakog vikenda.

Čečava je lijepo mjesto u kojem ima perspektive, ali treba sloge i želje kod ljudi da se probudimo. Rijeke, brda, proplanci, nešto su za čim žudi cijeli zapad Evrope i svijet, a mi imamo to sve i ne čuvamo. Trudim se da Čečavu promovišem svugdje gdje odem

– kaže Miletić.

U promociji Čečave na Internetu pomaže mu i Neđo Suvajac, fotograf amater, koji na fotografijama nastoji da sačuva ljepotu netaknute prirode i zdrav život daleko od industrije i urbanizma.