Zaseoci u Čečavi

Čečava je brdsko-planinsko selo razbijenog tipa. Veliko prostranstvo sela oivičeno je sa tri strane šumskim kompleksom Javorove i Čavke. Razbacane kuće smještene su uz potoke i u blizini neiskrčenih šuma (gajeva). Njihovim grupisanjem po odvojenim lokalitetima nastali su zaseoci. Nekada su se zaseoci zvali „palanka“, što je zabilježeno kao karakteristika samo krajeva oko Ukrine. U srednjoj Bosni i u pravim dinarskim krajevima naseljena mjesta su zvali mahala ili selo. Zaseoci su nastajali razbijanjem i dijeljenjem jedne ili više porodica. Tako pojedini zaseoci nose imena većinskih porodica koje ih naseljavaju. Etimologija naziva zaselaka koji nisu vezani za porodice izvodi se od nekog karakterističnog obilježja ili samog položaja lokaliteta.

Plane su zaselak u najvišim predjelima Čečave. Smješten je na obroncima planine Javorove, sjeverozapadnim obodom i neposredno uz rub šume. Relativna udaljenost od drugih dijelova sela čini ovaj zaselak planinskim, pa se pretpostavlja da otuda potiče naziv Plane. U okolini Tešnja, takođe u brdskom predjelu, postoji selo Planje, koje se uz Čečavu pominje polovinom 16. vijeka u popisima tešanjske nahije. Nije isključeno da su stanovnici Plana sa dolaskom Turaka na područje Tešnja pobjegli na sjever i zaustavili se na samom izvoru potoka koji čine Malu Ukrinu, donijevši sa sobom naziv prvobitnog sela.

Zaselak Stupe dobio je ime po stupama valjaricama koje su nekada postojale na Maloj Ukrini. Zaselak gravitira rijeci, ali ostaci valjarica nisu sačuvani.

Zaselak Lokve smješten je u nekoliko manjih uvala oko potoka Kosinac, Češljug i Tanki Potok. Predio podsjeća na izlokanu površinu pa otuda naziv Lokva.

Rečani su zaselak pored rijeke Male Ukrine (gornji tok). Stanovništvo od pamtivijeka naseljava obje strane rijeke. U Ljetopisu parohije Čečavske naziv zaseoka je Riječani. Danas se odomaćio skraćenim nazivom Rečani.

Šušnjari su predio oko ušća potoka Osivica u Malu Ukrinu sa njegove lijeve strane. Predio je obrastao u pretežnom dijelu sitnom listopadnom šumom koja se u selu i danas naziva šušnjari.

Gaj je zaselak na osunčanom i plodnom uzvišenju iznad rijeke Male Ukrine. Ime je dobio po dobro očuvanim i odnjegovanim privatnim šumama — gajevima. Takvih šuma i danas ima u ovom dijelu Čečave.

Brđani su zaselak na strmoj istočnoj strani brda Stražbenica i kosi koja se spušta prema potoku Čečavica i prema Maloj Ukrini.

Potočani su zaselak oko potoka Kruševica koji se uliva u Malu Ukrinu.

Zaseoci Prodanovići, Stanojevići, Savkovići i Petkovići dobili su imena po prezimenima najbrojnijih porodica koje ih naseljavaju. Porodice po kojima se zaseoci zovu i danas žive u njima. Sa narastanjem pojedinih porodica i njihovom diobom pojavljuju se paralelna prezimena po kojima se i danas zna koje porodice pripadaju zajedničkom pretku. Tako u Stanojevićima postoje Šujići, Jovanići, Memići i Jevrići, nazvani po imenima ili nadimcima predaka. U Jotanovićima postoje Marići i Ostojići (po Mari i Ostoji), a u Rečanima Gačiće i Maliće zovu Pavlovićima. U Lokvi jednu lozu Tomića zovu Jevtulići, a u Savkovićima jedna loza se zove Krdžalići. U Planama, potomke Lekse Jotanovića zovu Osojci jer su naselili lokalitet Osoje. Potomke Tede Tomića u Lokvi zovu Vrebci. U Savkovićima porodicu Bjegojevići zovu Pende. U Petkovićima jednu lozu Savića zovu Bibci. Jednu lozu Petkovića zovu Tedini. U Prodanovićima jednu lozu zovu Šabije. U Savkovićima lozu Đukića zovu Kusci. U Petkovićima jednu lozu Petkovića zovu Plaskije, a jednu porodicu su zvali Žišci (potomci nekog Đuričića koji je došao na imanje žene u Petkovićima). Nazvali su ga Žižak po istoimenom parazitu koji napada žitarice („uvukao se kao žižak…“).

Tekst preuzet iz knjige ”Čečava – selo u Republici Srpskoj” autora Branka Perića.