80 godina od četničkog puča u Čečavi

U aprilu ove godine navršilo se 80 godina od četničkog puča u Čečavi, događaja koji je obilježio početak bratoubilaštva koje će borbu protiv okupatora staviti u drugi plan i u godinama rata odnijeti mnogo života, razoriti selo i stvoriti duboke podjele među mještanima koje sežu sve do današnjih dana.

Krvava saga je započela u noći 14. aprila 1942. godine kada su četnici pod komandom Rade Radića, Jove Kitića i Teodora Arsenića napali partizanski štab 4. bataljona, koji se nalazio u školi i zgradama oko škole u Čečavi. Tu se našla i jedna četa Proleterskog bataljona (oko 50 boraca). U štabu se te noći nalazio komesar bataljona Živojin Preradović, dok je komandant Novak Prodić bio odsutan. Partizanske snage su pružile otpor, a kada se vidjelo da su četnici daleko nadmoćniji, pokušale su proboj.

Tom prilikom je poginuo 21 partizanski borac, a osam je zarobljeno. Iz sastava 4. odreda poginulo je šest boraca, a među njima komesar 4. bataljona, Živojin Preradović Živo čija bista se danas nalazi na centralnom spomeniku žrtvama fašizma u Čečavi. Tada je ubijen i sekretar štaba Osman Pobrić. Među zarobljenicima bili su komandir proleterske čete Obrad Košpić i komesar dotadašnje Čečavske partizanske čete Zdravko Preradović Braco. Preostali dio partizanskih boraca uspio je da se uz borbu izvuče iz četničkog obruča. Uhvaćenu bolničarku Valentinu Bjeljajevu zvanu Marija Ruskinja i sekretara štaba bataljona Osmana Pobrića sutradan je, nakon zvjerskog mučenja, zaklao na Crkvinama Savo Stanojević, zvani Koljo.

Nije sasvim jasno kakvu ulogu u događaju je imao dio Čečavske partizanske čete u kojima je domaći četnički kadar preovladao. Prema jednoj verziji priče, oni su u trenutku napada držali linije prema Tesliću i nisu znali da će uslijediti napad. Prema drugim kazivanjima, Rade Radić je nakon krvavog puča u Jošavci, kada je Jošavačku partizansku četu proglasio četničkom, krenuo sa bataljonom za Čečavu sa ciljem da razbije organizaciju partizanskih jedinica. Tako je sa svojom jedinicom Radić 17. aprila naveče došao u Čečavu i zaustavio se u blizini kuće Borisava Tomića. Domaći četnici su ga obavijestili gdje je smješten partizanski štab, te su ih noću razveli radi opkoljavanja škole i doma.

Prodić se nakon ovog događaja još jedno kratko vrijeme zadržao u partizanskim redovima da bi zatim dezertirao, krio se po Čečavi te naposlijetku predao četnicima. Suđeno mu je na četničkom sudu u Ukrinici gdje je oslobođen optužbi nakon čega se pridružio četnicima i ubrzo preuzo komandu ulogu. Likvidiran je 1945. godine u Ukrinici zajedno sa svojim jatacima i domaćinima koji su ga krili. Radiću je zbog ovih djela suđeno zajedno sa Dražom Mihajlovićem. U toku suđenja iznošeni su mnogi dokazi i često pominjano selo Čečava i događaji u toj aprilskoj noći. Obojica su proglašeni krivim i strijeljani.

Od formiranja Čečavske partizanske čete 26. septembra 1941. godine do puča bilo je više akcija, ali je najvažnija blokada Teslića sa zapadne strane i okruženje Rankovića sa istočne i zapadne strane od strane Čečavske čete. Četa je u početku imala 45 naoružanih boraca a za komandira je izabran Novak Prodić. Nakon puča partizanski pokret u Čečavi se raspao a četnički je uspješno nastavio ekspanziju stvarajući u jednom trenutku veliku vojnu silu na području čitave planine Borja, privilegovanu savezom sa okupatorom u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.

Ploča sa imenima poginulih proletera, koja je nakon rata bila postavljena na osnovnoj školi, nestala je početkom devedesetih godina. Priča se da je ploču skinula jedna tada uticajna osoba iz sela, zatim ju iznijela na put koji prolazi pored škole i razbila. Nedugo zatim pod nejasnim okolnostima srušena je i škola.

U arhivama i knjigama iz tog perioda se mogu naći pojedine informacije i svjedočenja o ovim događajima ali utvrditi tačne okolnosti je jako teško. Postoji ideja određenih autora na portalu da se ti dokumenti saberu, istraže i objave u serijalu ”mitovi i zablude” ali to iziskuje mnogo vremena koje u ovom trenutku nemamo.