Rječica Kruševica

Rječica Kruševica izvire pod brdima Gruvalja. Hladna kao led, žubori niz padine obrasle visokom stoljetnom šumom i sliva se sjevernim dijelom Čečave i postaje pritoka Ukrine.

Na svom putu je vijekovima davala život stanovnicima koji su živjeli uz njen tok.

Mnogi putevi i pruge su vodili kroz duboki kanjon. Pruga u Stanarima je bila polazna stanica mnogim Čečavcima koji su noću protumbali niz padine Kruševice, preskočili je plašeći divljač koja je sišla na nju da se napije vode, i sa torbom preko leđa zaputili se na posao širom bijelog svijeta.

Ubrzo nakon što su putnici prolaznici najavili zoru, tišinu su, jedan po jedan, prekidali mlinovi, koji su se palili na svakih nekoliko stotina metara i veselo krkljali meljući žito i pšenicu.

Rano buđenje je značilo i rano dovođenje stoke na pojidbu, domaćice  su nosile obranice. Stanovnike virova, ribe Peševe, budili su udari pratljača od veš.

Kruševica je bila i kuća mnogih hajduka koji su se skrivali od turskih aga i begova koji  su harali ovim pređelom uzimajući danak i živote ljudi.

Danas Kruševica teče starim tokom,  ali u drugačijem vremenu, vjerovatno žaleći dane kada su ljudi znali da cijene ono što im daje.

Neobzirna vlast, i pohlepa koji zadnjih decenija harajući Čečavom uništili su većinu prirodnih bogatstava, izvore pitke vode i stoljetnu šumu, bez ijednog posađenog drveta.

Zanjih decenija tišinu Kruševice prekidaju zvukovi motornih pila i buldožera, koji redom  i nekontrolisano krše sve pred sobom a Kruševica danas sve više nosi blato, ulje i piljevinu.

Od domaćih i opštinskih političara, vjerujemo da ni jedan nikad nije čuo za Kruševicu a kamo li posjetio, napio se vode i uživao u njenim blagodatima.

Na rijeci Kruševica bilo je pet mlinova. Prvi ne znam ime vlasnika, mogu saznat’. Drugi je Gavrin mlin, treći Poredovnički mlin naš. Mljeli su Ilići, Pajunovići i drugi. Četvrti je Vidov i peti opet Prodanovića mlin.

– Živko Ilić