Stara škola bastion novoga (Glas komuna 15.09.1971)

Glas komuna 15.09.1971. godine
Novinar: Muhamed Kopić

Veliko slavlje u Čečavi kod Teslića

Proslava 90-godišnjice osnovne škole uveličana prvim bljeskom električnih sijalica. 300 Čečavaca došlo iz bijelog svijeta na proslavu. Vlado Jotanović govorio o 600 godina starom naselju čije je kulturno-umjetničko društvo gostovalo i u inostranstvu

Kada ljudi iz Čečave nešto slave, onda je to pravo slavlje. Otvore se vrata svih domova, srca svih ljudi. A bogami i obori i ambari. Gostu se ukaže takvo gostoprimstvo kakvog nije sretao ni kod najbližih rođaka. Bilo je to tako i u minuloj sedmici kada su Čečavci slavili 90-godišnjicu postojanja škole, dovod električne nergije u selo i trideset godina revolucije.

Brdo iznad škole i oko doma bilo je iskićeno zastavama, a muzika se razlijegala dolinom. U kulturno-umjetničkom djelu programa učestvovalo je i guslarsko društvo „Filip Višnjić“ iz Sarajeva a pokrovitelj čitave proslave bilo je KUD „Dušan Stanković“ iz Čečave.

Među domaćinima, najdraži gosti bili su ljudi koji su osnovnu školu završili u ovom selu i razišli se širom zemlje. Od Maribora do Đevđelije a i van granica Jugoslavije. Automobili su nosili oznake Zadra, Sremske Mitrovice, Novog Sada, Sarajeva, Banjaluke. A među „iseljenicima“ bilo je i ljudi koji su dogurali do direktora, inžinjera, učitelja, ekonomista…

Na mitingu koji je održan podom velike proslave govorio je Vlado Jotanović, prvoborac ovog kraja a inače poslanik u skupštini SR BiH. On je, između ostalog, rekao:

Ove godine cijela naša zemlja slavi 30 godina ustanka naroda Jugoslavije. Proslavlja 30 godina početka najteže borbe u istoriji naših naroda. Ovo je trenutak za oživljavanje uspomena i odavanje dužne pošte onima koji danas nisu među nama i koji dadoše svoje živote za svetu stvar slobode. Neka im je vječna slava i hvala.

Osvrćući se na sadašnju situaciju u ovom dijelu Bosne, Jotanović je rekao:

Ima pojedinaca koji još i danas govore da narod srednje Bosne, a posebno našeg kraja, nije dao odgovarajući udio u toku rata za konačno oslobođenje naše zemlje i tretiraju nas kao neprijateljski i četnički kraj. Te i takve izjave daju se iz nepoznavanja situacije i događaje oko nas a možda neko i sa određenim tendencijama. Međutim, narod srednje Bosne a i ovog kraja dao je velike žrtve i veliki doprinos za oslobođenje zemlje. Samo iz našeg sela četnici su strijeljali ili zaklali Filipa Lukića, Marka Simeunčevića, Milenka, Zorku i Vuku Jotanović, Jakova Goričanca, Stojana Tomića i mnoge druge.
Još 1941. u Čečavi je formirana partizanska četa i osnovan prvi narodni odbor na područje današnje teslićke komune. Ovaj odbor djelovao je tokom cijelog rata. Još početkom 1942. u Čečavi je bilo sjedište štabova bataljona krajiških brigada. Dolazili su ovdje u to vrijeme organizatori ustanka Đuro Pucar Stari, Osman Karabegović, Danko Mitrov, Zdravko Čelar, Ratko Broćeta, Rade Ličina, Živa Preradović, Adem Hercegovac i drugi. Godine 1943. ovdje je bilo sjedište XI divizije. Tu su se nalazi Šaša, Đurin, Zgonjanin, Mećava, Šipka i drugi velikani naše revolucije. Uostalom, ovdje su se spuštale saveznički misije, oružje, hrana i oprema za NOV. A bez podrške naroda, da li je to u ono vrijeme bilo moguće izvoditi i organizovati tako djelatnost u ovoj školi, čiji ljubilej danas slavimo, održan je i prvi partijsko-politički kurs kojim je rukovodio Ljubo Babić, danas naš ambasador u Čehoslovačkoj. Mnogo toga moglo bi se nabrajati. Mi stari toga se sjećamo i naša dužnost da na te stranice naše slavne istorije kažemo mladoj generaciji, da ukažemo na patnje i teškoće koje je trebalo savladati i žrtve dati za slobodu zemlje. Jer, jedino tako mladi će znati tu slobodu, krvlju stečenu, braniti i čuvati.

Pošto je istakao da očevi, predajući štafetnu upalicu revolucije, sinovima, ne traže ništa drugo do nastavak započetog kursa i slijeđenje linije SKJ, vlado Jotanović je o prošlosti Čečave:

Pisani podaci o našem selu potiču još iz 14. vijeka. Sadašnje ime dobilo je od Turaka. Selo poznato u kišnim danima po svome blatu, Turci su zvali „čeč“ a ova riječ znači blato. Naš narod, pak, od „čeč“ stvorio je kovanicu Čečava.

Ističući velike zasluge Dušana Stankovića, aktivnog stanovnika Čečave, koji je formirao prosvjetno društvo, tamburašku i dramsku sekciju, koji je ljude učio kalemljenju, ljubavi prema knjizi, Jotanović je naglasio;

Narod ovog kraja nije se mogao bolje zahvaliti Dušanu Stankoviću nego što je to učinio dajući njegovo ime svom kulturno-umjetničkom društvu.

Škola u Čečavi, koja je sada pod zaštitom države, kao kulturni spomenik, bila je uvijek rasadnik kulturnog i naprednog. Bila je svjetlo u tami i tvrđava bolje budućnosti.

Danas, kada je do Čečave doprlo električno svijetlo, kada svakodnevno dovde dolazi autobus, kada ljudi vjeruju u bolje sutra, trebalo bi sve učiniti da rad u prošlosti donese plodove sadašnjosti.

Prisutne goste i mještane pozdravio je i Rasim Galijašević, predsjednik Skupštine opštine. Tom prilikom on je izjavio da vjeruje da za Čečavu u narednom periodu biti učinjeno znatno više nego u vremenu od oslobođenja do danas.