Na Ukrini Tomin vir

Većim dijelom svoga toka rijeka Mala Ukrina protiče kroz pitome i djelimično talasaste predjele čečavskih zaseoka Plane, Lokva, Rečani i Šušnjarani, do Savkovića i Stupe pa dalje prema Ljebu i Kulašima. Na mjestima gdje ulazi u nagle zavoje formira virove i prostrane pjeskovite površine, kao idealna mjesta za kupališta. Na jednom od takvih mjesta, nedaleko od Lavulja u zaseoku Donji Rečani, postojalo je svojevremeno najljepše i najposjećenije čečavsko kupalište Tomin vir.
Kroz Ražište i kukuruzište, stazama utabanim stopalima bososonoge dječurlije, stizalo se do kupališta iz više pravaca, a najviše iz Rečana i Šušnjarana. Gajčani su preko Košarina i Miljkovine dolazili redovno, a nerijetko i organizovanim prevozom Džefovim autom u koji je moglo stati desetak omladinaca, ne računajući one na krovu i haubi. Nama je rijeka bila blizu, dok je dječacima sa Memić brda, iz Sekulića i Redžića, Usora bila daleko, pa su preko Uvrata i Tisovca radije dolazili kod nas na Malu Ukrinu u Tomin vir.
I tu, na tom kupalištu, gdje se ljeto činilo beskrajno dugo i gdje je kupanje počinjalo prije nego što stignu prve trešnje a završavalo sa poslednjim lubenicama, uživali smo gladni i žedni, a ipak presrećni kad sa sebe speremo pljevu i trinu nalijepljenu od kupljena sijena, ili žetve i vršidbe pšenice, sve dok bistra Ukrina ne odnese sav umor ostavljajući nam bezbojnu i smežuranu kožu na dlanovima i tabanima.

Nedaleko od kupališta nalazi se izvor Sigovac, gdje smo često odlazili po hladnu vodu, iako nam nije bio problem da odmah iznad kupališta zalegnemo potrbuške i napijemo se vode iz rijeke. Mjesto na kojem su počele brojne ljubavne priče, neke druge se iskomplikovale ili završile, svakome od nas ostale su duboko urezane u sjećanje.
Neplivača uglavnom nije bilo, a takmičarski duh ogledao se u ronjenju na dah, ili traženju šarenih kamenčića sve dok oči ne pocrvene, a najzanimljivije je bilo pokazivanje akrobatskih sposobnosti u skokovima sa strme stijene ili potkresane jošike. Tonkin lastin let bio je nenadmašan po ljepoti i gracioznosti, dok je bilo dosta i onih koji završe crvenog stomaka kad pljusnu kao pratljača po vodi.
Redovnih obroka se ne sjećam, niti kako smo preživljavali te duge dane osim kad neko iz Lipove glave donese vreću trešanja ili u Stankovoj njivi ukrade i ispeče pečenjak.
Doba bezbrižnog djetinjstva završeno je početkom devedesetih, nestalo je kupača na Ukrini, a i ona sama lagano nestaje. Na mjestu dubokog vira sad je brzak nalik na potočić…
Kolumne na našem portalu predstavljaju autorske članke ili eseje koji nude mišljenja, ideje ili analize o određenoj temi.
Autori u njima pišu o širokom spektru tema, uključujući politiku, tehnologiju, istoriju, kulturu, umjetnost, zdravlje i mnoge druge. Svaki članak nudi jedinstveni pogled na temu, sa ciljem da potakne čitaoca da razmisli dublje o određenom pitanju.
Ukratko, ova sekcija je mjesto gdje se autori mogu izraziti, a čitaoci mogu dobiti uvid u različite perspektive o temama koje su im bitne. Želiš biti autor? Javi nam se putem e-pošte ili na Fejsbuku.
1 Komentar
Priča mladosti za sve one koji su osjetilu čari Male Ukrine, generacije cca 1960-1970 godine! Lijepe uspomene! Odlično napisano i dočarano! Hvala autoru!