Bačena bomba na imanje, institucije prebacuju odgovornost, istraga izostala

U neposrednoj blizini porodične kuće u Čečavi, u korito ispred vrata štale, u novogodišnjoj noći bačena je ručna bomba. U trenutku bacanja, u štali se nalazio veći broj ovaca, dok su u kući bili članovi porodice, među kojima i djeca.

Porodica je bombu uočila u jutarnjim časovima, a jedan od ukućana, nesvjestan ozbiljnosti opasnosti, uzeo je bombu u ruke i premjestio je u pomoćni objekat, nakon čega je pozvana policija.

Policijski službenici su izašli na lice mjesta, obezbijedili prostor oko objekta u koji je eksplozivna naprava premještena, ali nije izvršen uviđaj, niti su preduzete istražne radnje u cilju utvrđivanja ko je i sa kojom namjerom bacio eksplozivnu napravu.

Posebno zabrinjava činjenica da je naknadno, na mjestu gdje je bomba bačena, pronađena takozvana „kašika“, odnosno sigurnosni dio ručne bombe, što jasno ukazuje da je eksplozivna naprava bačena sa namjerom da eksplodira. Uprkos tome, policija nije izašla na mjesto bacanja, niti je izvršila uviđaj na licu mjesta gdje je pronađen dio bombe.

Redakcija portala uputila je novinarski upit Policijskoj upravi Doboj sa pet konkretnih pitanja koja se odnose na pokretanje istrage, izvršenje uviđaja, nadležnosti i odgovornost u slučaju odlaganja intervencije.

U pisanom odgovoru Policijske uprave Doboj, navedeno je da je Policijskoj stanici Teslić 1. januara 2026. godine u 08.55 časova prijavljeno da je u blizini porodične kuće u mjestu Čečava pronađena neeksplodirana minsko-eksplozivna naprava, da je lice mjesta obezbijeđeno od strane policijskih službenika i da je istog dana o svemu obaviještena Civilna zaštita grada Teslića .

Međutim, u odgovoru nije navedeno da li je u ovom slučaju pokrenuta bilo kakva istraga, da li je izvršen uviđaj na mjestu bacanja eksplozivne naprave, niti ko snosi odgovornost ukoliko bi, usljed odlaganja intervencije, došlo do nesreće sa tragičnim posljedicama. Za sva ostala pitanja redakcija je upućena da se obrati Civilnoj zaštiti.

Istovremeno, iz Civilne zaštite porodici je, prema njihovim navodima, rečeno da je njihova uloga isključivo administrativna, odnosno da mogu samo uputiti zahtjev deminerskim timovima u Doboju, bez jasne informacije da li je taj zahtjev već poslat. Takođe je navedeno da demineri ne izlaze odmah na svaki pojedinačni slučaj, već kada se „skupi više intervencija“, uz obrazloženje da je u toku praznični period i da je rad institucija usporen.

U razgovoru sa deminerima, do kojeg je redakcija došla nezvaničnim putem, istaknuto je da je izuzetno rijedak slučaj da ručna bomba ne eksplodira nakon bacanja, te da se u ovom slučaju radi o pukoj sreći. Prema njihovim riječima, ishod je mogao biti tragičan po ljude, životinje i imovinu.

U neformalnim razgovorima sa pojedinim službenim licima, istaknuto je da je postupanje u ovom slučaju moralo biti opsežnije i temeljnije, te da okolnosti događaja ukazuju na potrebu za punim istražnim radnjama.

Ovako se otvaraju ozbiljna pitanja o funkcionisanju sistema bezbjednosti i zaštite građana. Prisustvo neaktivirane eksplozivne naprave u naseljenom mjestu, u neposrednoj blizini kuća, djece i životinja, ne može se tretirati kao tehnički ili sekundarni problem, niti se odgovornost može prebacivati sa institucije na instituciju.

Za domaćine na čijem je imanju bačena bomba, ovaj slučaj ne predstavlja samo propust institucija, već poruku da su prepušteni sami sebi. Dok eksplozivna naprava nije izuzeta, dok istraga nije pokrenuta i dok niko ne preuzima odgovornost, postavlja se pitanje: da li porodica treba da živi u stalnom strahu da će se namjera koja je već jednom postojala — ponoviti?