Klesar i pečatorezac Jakov Perić

Malo ko danas zna da je u Čečavi početkom ovog[1] vijeka živio i radio čovjek neobičnog dara i talenta. Samouki čudotvorac i osobenjak Jakov Perić rodio se 1880. godine. Nikada nije učio školu i nije jasno kada je i kako naučio da piše. Zaticali su ga često na nekom zabačenom mjestu, daleko od puta i ljudi, sa crkvenim knjigama iz kojih je sam učio. Pretpostavlja se da ih je nabavljao od popa.

Kada je naučio slova, Jakov je počeo da kleše i ispisuje prve nadgrobne spomenike. Kamen za spomenike sam je vadio u nekom majdanu u Kruševici. Tamo je danima sam klesao stijenu da bi u jednom komadu dobio krst u veličini koja je dozvoljavala jednostavno rukovanje. Bili su to krstovi veličine drvenih krstova kakvim su do tada obilježavali grobna mjesta.

Nadgrobni spomenici Jakova Perića postoje i danas na grobljima u Jelovcu, Stanojevićima i kod crkve. Prepoznatljivi su po veličini, vrsti kamena i pismu. Na svakom postoji urezana Davidova zvijezda na krajevima krstova.

Ne zna se kome je prvo Jakov isklesao spomenik. Zna se da ga nije sačinio sebi, tako da na groblju u Jelovcu Jakovljev grob obilježava skroman spomenik skorije izrade. Jakov je živio neobičnim životom. Za porodicu nije mnogo brinuo. Jedno vrijeme odlazio je ranim jutrom u obližnju šumu u Kruševicu i u jednom potoku po cijeli dan klesao kamene gromade. Tu su ga pronalazili čobani i čudili se njegovoj upornosti.

Kažu da je pred kraj života počeo da proriče apokaliptičnu budućnost. Spominjao je strašni sud na zemlji i pojavu antihrista u vidu ljudi koji neće vjerovati u Boga.

Osim klesanja spomenika, Jakov se bavio izradom pečata za krsne slave. Radio ih je u drvetu, ispisujući pravilna slova teksta koji se otiskivao na pogači.

Od knjiga i alata Jakova Perića nije sačuvano ništa.

Tekst preuzet iz knjige ”Čečava – selo u Republici Srpskoj” autora Branka Perića.

[1] Odnosi se na 20. vijek.