Novi ured matičara
Kako nezvanično saznajemo, u toku su radovi na novoj kancelariji matičara u zgradi stare škole. U pitanju je novi matični ured koji se sa sprata seli u prizemlje stare škole.
Author: Slobodan Miletić
Geografski položaj, granica i morfologija naselja
Čečava zauzima sjeveroistočni dio teslićke opštine. Prostire se na obroncima planine Javorova i leži u slivu rijeke Male Ukrine. Dr Milenko S. Filipović zapisuje: „Visoko po kosama i stranama u laktu koji čini rijeka Mala Ukrina raštrkane su „palanke“ sela Čečave, jednog od retkih bosanskih sela čije je postojanje dokumentarno osvedočeno za srednji vijek.“
Dobar ulov u Čečavi
Dobar dan danas su imali čečavski lovci, dolijao im je vepar – kapitalac. Odstrijelili vepra teškog oko 150 kg. Snijeg i hladnoća nije omela lovce da izađu do Gruvalja i prevare starog mudrova. Uspjeh su zalili u Biseru a onda su se bacili na deranje.
Samoposluga – novo lice i vlasnik
Promjenom vlasnika i neznatnim renoviranjem danas centru radi market koji je dobro opremljen, renoviran i koji polako vraća stare kupce. Market je doživio obnovu nakon promjene vlasnika gdje je Promtes prodat Natura Viti iz Blatnice. Novi vlasnik je investirao i opremio stare Promtes markete širom opštine.
Ko je srećan?
„Svako jutro se budimo, idemo u školu, na posao, vraćamo se, ručamo, učimo, kuvamo, idemo u krevet i opet iz početka. Dali smo zaslužili ovakav život ili on može biti ljepši, sretniji… dopustite da Vam pomognemo“
Upravo ovako počinje tekst jedne od brošura koju po gradovima, lijepo obučeni i ljubazni ljudi dijele djeci i omladini. Ne, ne dijele oni njima savjete kako uspjeti u životu i sutra postati čovjek- naprotiv, navode ih u jednu od sekti zvanu „Jehovi Svjedoci“
To je samo jedna od mnogih klopki koje na svakom uglu vrebaju djecu i omladinu širom naše države.
Postali smo narod koji brine samo o materijalnim stvarima. U toj brizi zaboravljamo sve drugo, mnogo važnije od materijalnoga. Sve nam je dobro dok se loše dešava drugima, čak nam to i ne smeta, prihvatamo narkomane, homosekualce, nasilnike i druge, ma svi su oni dobri dok nisu u našoj kući.
Da li smo kada pitali one kojima se loše već desilo, da li su ga htjeli, da li su znali da će ga imati? Ako budemo pitali ne zaboravimo da pitatamo da li je kasno kada se desi!
Ovo pišem jer mi je žao kada odem vikendom u Čečavu i pogledam prazna igrališta bez djece, ptičija gnijezda na drveću, nedirnute žestikove štapove, neobrane lješnjake i snijeg bez prtine i dječijih stopa u njemu.
Ljudi odlaze sada kao i prije, ali mislim da nismo primijetili jednu razliku.
Ljudi su nekada odlazili da bi zaradili i donijeli nešto u svoj zavičaj, napravili kuću, obezbijedili sebi nešto i vratili se da dočekaju sudnji dan na svom ognjištu. Lijepo je to rekao i autor na početku knjige o Čečavi.
Ono što nam je oku promaklo jeste da ljudi zadnjih godina prodaju svoju imovinu na selu, gase vjekovnu vatru na svojim ognjištima i odlaze zauvijek sa utrtih puteva i staza.
Ne znamo da je odrasti pecajući kraj Ukrine ribe Jošavke i Krke, loveći vrane lukom i strijelom, praviti praćke i kolaljke. Nositi čizme 5 brojeva veće, kupiti sijeno, jesti prljavim rukama, cijepati drva i buditi se kraj šporeta i slušati vatru kako pucketa čast koju rijetki imaju u svom životu.
Da li je otići u grad bliže trgovini i doktoru dovoljan razlg da odemo? Jesmo li sretniji gledati djecu kako provode sate uz televizor i jedu slatkiše? Može li ijedan stan na drugom ili petom spratu zamijeniti dvorište sa jabukama koje cvatu u proljeće?
I zadnje pitanje, želimo li da nam djeca „dopuste da im pokažu sreću“?
Izbori u Čečavi – rezultati
Juče su se u Čečavi na prijevremenim izborima lomila koplja oko izbora predsjednika Republike Srpske. Trka je bila na sve strane, svi u grupicama, na „sigurnim“ udaljenostima jedni od drugih, razmjenjivali su stavove vezane za izbore i navijali za svoje kandidate.
Čečavska četa
Dizanje ustanka u Čečavi 1941. godine, prema svjedočenju učesnika, išlo je dosta teško. Kao prvi ustanici navode se Novak Prodić, Vaso Goričanac, Bogdan Antić, Milan Cvijić i Slavko Tomić. Ova grupa Čečavaca pridružila se grupi naoružanih ljudi iz Pribinića koje su predvodili Uroš Buštrumić, Teodor Arsenić i Đorđe Miladić i formirala logor u zaseoku Cvijići. Sa još dvije grupe naoružanih ustanika (teslićka i banjalučka) odlučeno je da se narod Čečave i okolnih sela sazove na skup na kome će se pozvati na ustanak. Skup je zakazan za 20. avgust na Lučicama. Vođe ustaničkih grupa nisu uspjele organizovati okupljeni narod. Insistiranje na dogovoru o organizaciji i preduzimanju oružanih napada završilo se rasulom.
Četnička organizacija
Za Čečavu i danas neki kažu da je četnički kraj. Mnogi smatraju da zbog toga selo nije napredovalo i da je zaostajalo u razvoju. Ni jedna ni druga priča nemaju mnogo osnova. Niti je Čečava imala veću ni bolju četničku vojsku od okolnih sela, niti su se druga srpska sela brže i bolje razvijala.