Svako mjesto, a valjda i svako vrijeme imaju obilježene ljude po kojima se pamte. Nekad su to talentom obdareni a češće prirodom obilježeni ljudi. Za prve se stidljivo čuje i oni po pravilu mladi odlaze u svijet i usidre se negdje daleko od zavičaja. Ovi drugi ostaju i traju svoj ljudski vijek po diktatu svoje nesrećne sudbine. Dok žive predmet su razbibrige, obijesnog uveseljavanja, šegačenja i sprdnje, manje saučešća i sažaljenja. Umiru samo jednom: sa biološkom smrću. Niko ih ne oplakuje i ne pominje. Njihove krstače vrijeme brzo izvali, a humke zarastu u korov.
Pruga od Teslića do Tedinog Hana počela se graditi 1914. godine, kao dio projekta šumske željezničke pruge Teslić-Kulaši-KamenicaSnjegotina i građena je tokom cijelog rata. Trebala je biti duga 61 kilometar. Do 1918. godine izgrađena je do doline Velike Ukrine. Njen projekat je obuhvatio i izgradnju sporednih šumskih pruga, ali je ishod rata prekinuo realizaciju projekta. Tako je eksploatacija šumskog bogatstva u slivu Male Ukrine (Javorove) počela izgradnjom šumske uskotračne pruge 1957. godine.
U zaseoku Plane, istočno od Grualja, sa lijeve strane puta koji sa Grualja vodi kroz zaselak Petkovići za Čečavu, nalazi se lokalitet zvani „Kranjsko groblje“. Mjesto je mala zaravan iznad kuća Nenada i Vlade Jotanovića, na vrhu brda koje dijeli sliv Male i Velike Ukrine. Nazvano je po šumskim radnicima iz okoline Kranja (Slovenija) koji su sa Austrijom došli na prostore planine Čavke i Javorove.
Malo ko danas zna da je u Čečavi početkom ovog vijeka živio i radio čovjek neobičnog dara i talenta. Samouki čudotvorac i osobenjak Jakov Perić rodio se 1880. godine. Nikada nije učio školu i nije jasno kada je i kako naučio da piše. Zaticali su ga često na nekom zabačenom mjestu, daleko od puta i ljudi, sa crkvenim knjigama iz kojih je sam učio. Pretpostavlja se da ih je nabavljao od popa.
Potomci Sime Prodića pamte priču o turskim stražarima na Stražbenici. Simo je pričao da Turci Srbima nisu činili zulum, pa je kao primjer navodio kako su stražari silazili po vodu na izvor u blizini njihovih kuća i uvijek čekali ako bi ispred njih bio neki Srbin.
Ima porodica čija se istorija čuva u sudskim spisima. Porodica Krunić imala je nesreću da u Čečavi vodi spor sa komšijom punih 10 godina. Ali, da nije bilo sudske parnice, ne bi bilo ni priče o Krunićima.
Malo ko danas zna da je za vrijeme austrougarske vlasti za izgradnju običnog mlina na potoku bilo potrebno pisati molbu Okružnom načelstvu u Banju Luku, koje je za izgradnju davalo pismeno odobrenje zvano „dozvoljbena isprava“. Odobrenje je sadržavalo uslove po kojima je mlin mogao biti sagrađen.