Niko Lipovčić, Sveto Lipić, Neđo Jović, Milan Vasić, Milivoj Tomić, Dragan Dević. Miloš Petković, Simo Petković, Drago Milašinović, Ninko Nedić, Dragić Jović, Marko Simeunčević, Milivoj Marković, Milovan Đuričić, Duško Đukanović, Velizar Đukić, Žarko Denjiz. U pozadini nastavnik Cigić
Dok uprava našeg fudbalskog kluba koji ime sela uspješno pronosi velikim dijelom Republike Srpske, u nedostatku domaćih igrača mora da se oslanja na fudbalere iz drugih sredina, podsjetimo se na vrijeme kad je selo bilo puno djece da se moglo kompletirati dvije ili tri ekipe u svakom zaseoku. Na fotografiji možemo da vidimo jednu od ekipa iz zaseoka Gaj. Godina je 1978.
Na fotografiji stoje: Milorad Pepić, Stjepan Pepić, Dragan Nedić i Ninko Nedić;
Čuče: Dušan Pepić, Mirko Milovanović i Zoran Tomić.
Fotografisao Mirko Vasiljević
Završni dio serijala o Miri Jotanović donosi događaje koji su obilježili kraj njenog kratkog, ali izuzetno hrabrog života. Od Krnjina do Korićana, od puča i zarobljavanja do rada u bolnici — ovo je priča o mladoj djevojci koja je svoju mladost posvetila drugima, a čija je porodica zbog toga podnijela najveću žrtvu.
Nakon prvih koraka u revolucionarnom pokretu, Mira Jotanović postaje jedna od najistaknutijih omladinskih aktivistkinja u teslićkom kraju. Njen rad u SKOJ-u, smirenost, uvjerljivost i sposobnost da oslušne ljude doveli su do toga da se o njoj govori ne samo u Čečavi, već i u Rastuši, Ukrnici i širem dobojsko-teslićkom području. Ovim počinje period njenog najintenzivnijeg političkog djelovanja, uoči ustanka koji će zahvatiti čitav kraj.
Priče o ženama koje su svoje znanje i mladost položile za slobodu rijetko su sačuvane u živom sjećanju. Jedna od njih bila je i učiteljica Mira Jotanović iz Čečave — mlada, obrazovana i odlučna djevojka koja je u godinama rata svoj život posvetila idejama slobode i jednakosti. Njena priča počinje prije ustanka, u školskim danima i prvim koracima revolucionarnog rada.
Fotografija je nastala 1946. godine.
Dva datuma, jedna brigada: Šta se obilježava na Dan teslićkih srpskih brigada?
U noći sa 10. na 11. septembar 1995. godine, NATO avijacija je bombardovala porodične kuće u Gornjoj Radnji — bez ikakvih vojnih objekata u blizini. Poginuli su civili, među njima i ratni invalid Zdravko Goranović i njegov otac Aleksa.
Samo nekoliko dana ranije, 7. septembra, u NATO napadu na komunikacioni toranj na Ozrenu poginulo je pet vezista Vojske Republike Srpske. Među njima i Željko Lukić iz Čečave.