Skip to content Skip to left sidebar Skip to right sidebar Skip to footer

Istorija i etnografija

Porodica Jotanović

Jotanovići spadaju među najmnogobrojnije porodice u Čečavi. Prema predanju, vode porijeklo iz Crne Gore, odakle su prvo došli u Hercegovinu (okolina Trebinja, Bileće i Nevesinja), a poslije, pred najezdom Turaka, krenuli na sjever. Do dolaska na ove prostore prezivali su se Jokanovići i slovo u prezimenu promijenili su da bi pred Turcima sakrili svoje pravo porijeklo. Sasvim jesigurno da je prezime Jotanovići veoma rijetko, pa je ovakvo predanje logično.

Opširnije

Porodica Stanković

Stankovići su jedina porodica o čijem porijeklu postoji pisani trag od dolaska u Čečavu. Sveštenik Stojan (Đorđe) Stanković sačinio je Ljetopis parohije Čečavske, čiji originalni primjerak čuva Dejan Pejičić. Ljetopis je po svoj prilici zasnovan na sličnim pisanim izvorima prethodnika svešteničke loze Stankovića. Znalački pisan, Ljetopis sadrži mnoštvo dragocjenih podataka o razvoju sela i životu njihovih žitelja.

Opširnije

Zaseoci u Čečavi

Čečava je brdsko-planinsko selo razbijenog tipa. Veliko prostranstvo sela oivičeno je sa tri strane šumskim kompleksom Javorove i Čavke. Razbacane kuće smještene su uz potoke i u blizini neiskrčenih šuma (gajeva). Njihovim grupisanjem po odvojenim lokalitetima nastali su zaseoci. Nekada su se zaseoci zvali „palanka“, što je zabilježeno kao karakteristika samo krajeva oko Ukrine.

Opširnije

Ljetopis parohije Čečavske

Ljetopis parohije Čečavske pisan je po sjećanju. Pisanje je pop Stojan Stanković započeo u 34. godini života, u vrijeme pune zrelosti i očuvanog sjećanja. Kada mu je umro stric Jevrem, od koga je mnogo toga čuo i naučio, Stojan je imao 17 godina i sasvim je sigurno da je mogao zapamtiti mnoge činjenice iz istorije sela i svojih predaka. Način na koji je ljetopis pisan pokazuje odlično poznavanje ljudi i događaja. Otuda se može uzeti kao autentičan istorijski izvor.

Opširnije

Čečava u Povelji Kotromanića

Čečava se prvi put u pisanim izvorima spominje 1323. godine u Povelji bana Stjepana i brata mu Vladislava (Kotromanići), kojom oni nagrađuju kneza Grgura Stipa-novića, dajući mu u baštinu pet sela u tadašnjoj oblasti Usora: „prvo, Čeč’vu, druga Hr’stuš, Tretije Unenovšići Uskrš’, D. Volović’, e, Modrič’ za njegovu virnu službu“.

Opširnije