Istorija jedne parnice
Ima porodica čija se istorija čuva u sudskim spisima. Porodica Krunić imala je nesreću da u Čečavi vodi spor sa komšijom punih 10 godina. Ali, da nije bilo sudske parnice, ne bi bilo ni priče o Krunićima.
Oznaka: Branko Perić
Odobrenje za izgradnju mlina
Malo ko danas zna da je za vrijeme austrougarske vlasti za izgradnju običnog mlina na potoku bilo potrebno pisati molbu Okružnom načelstvu u Banju Luku, koje je za izgradnju davalo pismeno odobrenje zvano „dozvoljbena isprava“. Odobrenje je sadržavalo uslove po kojima je mlin mogao biti sagrađen.
Đekina hajdučka krv
Malo koje bratstvo u Čečavi zna priču o svojim dalekim precima. Savremenici obično pamte dva ili tri koljena silazne linije i dalja istorija ostaje obavijena velom tajne.
Seobe Gačića
Za pretke Gačića priča se da su došli iz Hercegovine i prvobitno živjeli u gornjem toku rijeke Vrbanje. Novak Gačić pamti priče predaka da su živjeli kao velika porodica na lokalitetu današnjeg Kruševog Brda.
Jovanov grob
U Planama, nedaleko od kuće Jotanovića, nalazi se mjesto koje i danas mještani zovu Jovanov grob. Na mjestu ne postoji humka ni oznaka grobnog mjesta. Postoji predanje da je na tom mjestu ubijen Jovan Jotanović, jedan od dvojice braće koja su iz Liplja došla u Čečavu (brat Milinka) i nastanili se na mjestu gdje i danas žive Jotanovići.
Maksim Đekić – jedna ljudska sudbina
Maksim Đekić je bio sin Gojčina Tomića. Rodio se 1893. godine. Kao bistro seosko dijete, po preporuci popa Jevrema, upućen je na školovanje u Suboticu, kao „Privrednikov“ pitomac. Izabran mu je obućarski zanat koji uči u zanatskoj školi u Subotici. Obućarski ispit polagao je u Pešti. Nakon toga bio je kalfa u Puli dvije godine, odakle biva pozvan u austrugarsku vojsku i kao obučeni artiljerac upućen na Drinsko ratište. Pamti se da je pričao kako je pravio sabotaže na topovima, stavljajući u čaure eksploziv koji je potpaljivao u cijevi, zbog čega je pod sumnjom prekomandovan u odjeljenje veze. Sa Drinskog fronta prebačen je na front u Italiju gde je, kopajući rovove, bio zarobljen od Italijana. U zarobljeništvu je dočekao kraj rata i pojavio se jednog dana u Čečavi u neobičnim italijanskim visokim muškim čizmama koje je poslije toga držao na zidu kuće.
Čečavska četa
Dizanje ustanka u Čečavi 1941. godine, prema svjedočenju učesnika, išlo je dosta teško. Kao prvi ustanici navode se Novak Prodić, Vaso Goričanac, Bogdan Antić, Milan Cvijić i Slavko Tomić. Ova grupa Čečavaca pridružila se grupi naoružanih ljudi iz Pribinića koje su predvodili Uroš Buštrumić, Teodor Arsenić i Đorđe Miladić i formirala logor u zaseoku Cvijići. Sa još dvije grupe naoružanih ustanika (teslićka i banjalučka) odlučeno je da se narod Čečave i okolnih sela sazove na skup na kome će se pozvati na ustanak. Skup je zakazan za 20. avgust na Lučicama. Vođe ustaničkih grupa nisu uspjele organizovati okupljeni narod. Insistiranje na dogovoru o organizaciji i preduzimanju oružanih napada završilo se rasulom.
Do Soluna i Marseja
Jakov Petković se rodio u Čečavi 1889. Osnovnu školu je završio u Čečavi. Po preporuci popa Jevrema Stankovića, kao darovit učenik, odlazi na školovanje kao „Privrednik“ pitomac 30. 12. 1905. godine. Šegrtuje kod Steve Ostojića, trgovca mješovite robe u Prnjavoru.