Skip to content Skip to left sidebar Skip to right sidebar Skip to footer

Oznaka: Branko Perić

Šumarska zakletva

Prilikom okupacije Bosne i Hercegovine (1878) 22. pješadijski puk i Prva gorska brigada sa sjedištem u Banjoj Luci dobijaju zadatak da okupiraju područje istočno od Banje Luke. Jedan odred trebao je zaposjesti Kotor-Varoš i uspostaviti vezu sa glavninom snaga koje su išle pravcem Brod-Sarajevo dolinom rijeke Bosne. Prethodnicom ovog pokreta komandovao je pukovnik Janski, koji je sa svojim štabom i odredom konjice prešao Borje i spustio se u dolinu rijeka Mala i Velika Usora. U njegovoj jedinici nalazio se mladi kapetan, pozanimanju šumarski inženjer, čiji zadatak je bio da izvrši popis šumskih dobara cijelim pravcem kretanja njegove jedinice.

Opširnije

Poratni razvoj sela

Organizacija državne vlasti u Čečavi počinje osnivanjem Mjesnog narodnog odbora (MNO) 1944. godine. Njegov predsjednik bio je Gavro Simeunčević a sekretar Mika Jotanović. Sjedište mu je bilo prvobitno u kući Filipa Lukića, a zatim u prostorijama osnovne škole u Gornjoj Čečavi. 1946. godine MNO se preselio u tek sagrađenu drvenu zgradu u blizini Zadružnog doma u Donjoj Čečavi. U to vrijeme njegov predsjednik je bio Mirko Petrović a sekretar Branko Simić iz Osredaka. Sa osnivanjem opštine Čečava (1950) sjedište državne administracije seli se u adaptiranu zgradu bivše štale koju je sagradila za svoje potrebe Seljačka radna zadruga. Predsjednik opštine bio je Stojan Pepić, a sekretar Dragan Prodić.

Opširnije

Seobe Gačića

Za pretke Gačića priča se da su došli iz Hercegovine i prvobitno živjeli u gornjem toku rijeke Vrbanje. Novak Gačić pamti priče predaka da su živjeli kao velika porodica na lokalitetu današnjeg Kruševog Brda.

Opširnije

Jovanov grob

U Planama, nedaleko od kuće Jotanovića, nalazi se mjesto koje i danas mještani zovu Jovanov grob. Na mjestu ne postoji humka ni oznaka grobnog mjesta. Postoji predanje da je na tom mjestu ubijen Jovan Jotanović, jedan od dvojice braće koja su iz Liplja došla u Čečavu (brat Milinka) i nastanili se na mjestu gdje i danas žive Jotanovići.

Opširnije

Maksim Đekić – jedna ljudska sudbina

Maksim Đekić je bio sin Gojčina Tomića. Rodio se 1893. godine. Kao bistro seosko dijete, po preporuci popa Jevrema, upućen je na školovanje u Suboticu, kao „Privrednikov“ pitomac. Izabran mu je obućarski zanat koji uči u zanatskoj školi u Subotici. Obućarski ispit polagao je u Pešti. Nakon toga bio je kalfa u Puli dvije godine, odakle biva pozvan u austrugarsku vojsku i kao obučeni artiljerac upućen na Drinsko ratište. Pamti se da je pričao kako je pravio sabotaže na topovima, stavljajući u čaure eksploziv koji je potpaljivao u cijevi, zbog čega je pod sumnjom prekomandovan u odjeljenje veze. Sa Drinskog fronta prebačen je na front u Italiju gde je, kopajući rovove, bio zarobljen od Italijana. U zarobljeništvu je dočekao kraj rata i pojavio se jednog dana u Čečavi u neobičnim italijanskim visokim muškim čizmama koje je poslije toga držao na zidu kuće.

Opširnije

Čečavska četa

Dizanje ustanka u Čečavi 1941. godine, prema svjedočenju učesnika, išlo je dosta teško. Kao prvi ustanici navode se Novak Prodić, Vaso Goričanac, Bogdan Antić, Milan Cvijić i Slavko Tomić. Ova grupa Čečavaca pridružila se grupi naoružanih ljudi iz Pribinića koje su predvodili Uroš Buštrumić, Teodor Arsenić i Đorđe Miladić i formirala logor u zaseoku Cvijići. Sa još dvije grupe naoružanih ustanika (teslićka i banjalučka) odlučeno je da se narod Čečave i okolnih sela sazove na skup na kome će se pozvati na ustanak. Skup je zakazan za 20. avgust na Lučicama. Vođe ustaničkih grupa nisu uspjele organizovati okupljeni narod. Insistiranje na dogovoru o organizaciji i preduzimanju oružanih napada završilo se rasulom.

Opširnije

Do Soluna i Marseja

Jakov Petković se rodio u Čečavi 1889. Osnovnu školu je završio u Čečavi. Po preporuci popa Jevrema Stankovića, kao darovit učenik, odlazi na školovanje kao „Privrednik“ pitomac 30. 12. 1905. godine. Šegrtuje kod Steve Ostojića, trgovca mješovite robe u Prnjavoru.

Opširnije