IN MEMORIAM: Milovan Simeunčević (1937-2023)

U 86-oj godini života upokojio se Milovan Simeunčević.

Prestalo je da kuca srce najstarijeg navijača FK Ukrine. Od prve fudbalske lopte koja se zakotrljala u Čečavi, Milovan je zauzeo svoje mjesto na tribinama i sačuvao ga, skoro pa do poslednjeg dana ovozemaljskog života. Fudbal mu je bila najvažnija sporedna stvar u životu.

Dok je radio u Zenici, koristio je svaku priliku da sa ulice proviri kroz stare, visoke, drvene tarabe, kako bi ugledao fudbalsku loptu koja se kotrljala tada u bivšoj Jugoslaviji. Kasnije od osnivanja fudbala u Čečavi, svaka utakmica bila je praznik, a u kalendaru je bilo zaokružen datum i vrijeme utakmice. Imao je priliku da gleda uspone i padove voljenog kluba, svoje Ukrine. Tako je u svojoj poznoj 85-oj godini života dolazio na domaće utakmice i veoma pažljivo gledao svaki detalj na utakmici. Pješačio je 1500 metara u jednom smjeru! Klecala su staračka koljena, ali želja i volja su bili jači, i tada je uspijevao da se domogne prvog reda na drvenim tribinama. Gledao je tada najveći uspjeh fudbalskog kluba, igrala se Druga liga Republike Srpske, a dolazili su čuveni klubovi poput Laktaša, Slobode Mrkonjić Grad, Borac Kozarska Dubica… Kada bi Ukrina gubila, imala slabu utakmicu, penal u teškoj situaciji, umio je da obori glavu ili čak da napusti tribine, jer je osjećao taj grb u srcu.

Iz tog razloga, uprava kluba je tada odlučila da nagradi najstarijeg navijača, tom prilikom je uručena navijačka majica, sa grbom blizu srca.

Kada bi se loše osjećao ili kada se igrala gostujuća utakmica, odmah sutradan je prošetao do komšije Željke Savković, raspitao se za rezultat, tabelu i dalji raspored. Milovan je bio samo jedan od vjernih navijača, nešto prije napustili su samo neki od čuvenih i poznatih, vjernih navijača: Dušan Tomić, Stojan Tomić… Godina za godinom prolazi, Ukrina i dalje živi, fudbal se igra, rijeka Ukrina i dalje teče, a mi, mi smo samo prolaznici.

Milovanu neka je laka crna zemlja, a porodici iskreno saučešće!