Kako ne voditi predizbornu kampanju i mjesnu zajednicu

Predstojeći izbori za Savjet mjesne zajednice su dobar povod da se prisjetimo nekih promašenih investicija u toku predizbornih kampanja i realizacije razvojnih i drugih projekata na teritoriji Čečave.

U posljednje vrijeme, mjesnim zajednicama se pridaje sve veća pažnja, a sve veću pažnju im pridaju i međunarodne i nevladine organizacije, koje insistiraju da nosioci projekata budu baš one. Vjeruje se da MZ imaju potencijal da podstaknu učešće građana u procesu revitalizacije lokalne zajednice ili spašavanja onoga što se spasiti može.

Međutim, na terenu se stvari ne odvijaju na najbolji način. Višestruke podjele među mještanima i loše organizovani Savjeti dovode do toga da većina teško obezbjeđenih investicija propadne, bude loše planirana i neadekvatno realizovana. Primjera za to je mnogo a ovom prilikom ću navesti samo neke.

Sadnice voća i sušara

U partnerskom projektu Integrated Local Development Project (ILDP) Republike Srpske i vlade Švajcarske, a kroz podršku UNDP-a i opštine Teslić, Čečavi je 2015. godine donirana sušara za sušenje voća i 600 sadnica šljive. Smještena u adaptiranu prostoriju fiskulturne sale stare osnovne škole a danas Sokolskog doma, sušila je tek koju sezonu prije nego što je stala, prostorija prokisla a određena oprema otuđena. Za prouzrokovanu štetu, nesprovođenje projekta i nebrigu o doniranoj opremi niko nije pozvan na odgovornost, niti je za očekivati da se tako nešto desi. Danas se čak ne zna ni ko je ispred MZ zadužen za brigu o sušari.

Projektom je bilo predviđeno i 2000 sadnica šljive, ali u Čečavu je stiglo samo 600, navodno zbog nedovoljne zainteresovanosti domaćih voćara. Ono što je zanimljivo jeste da pojedini domaći voćari sa kojima sam razgovarao nisu ni znali da je postojao ovakav projekat niti im je ko sadnice ponudio. O njemu nisu bili upoznati predstavnici Mjesne zajednice koje sam pitao za detaljie u vezi ovog slučaja. Iako je projekat bio namijenjen registrovanim poljoprivrednim proizvođačima, o njemu adekvatno nisu bili upoznati ni mještani, što je zasigurno trebalo učiniti. Na kraju 600 sadnica šljive dobila su i na svojim imanjima zasadila dva poljoprivredna proizvođača iz Čečave a ostatak je završio u drugim mjesnim zajedicama. Ubrzo je otkriveno da je zasađeno voće zaraženo pa je naloženo i izvršeno njihovo uklanjanje i zamjena. Činjenica je da se kontrola kvaliteta nije mogla vršiti u Čečavi, ali je to pokazatelj da se ni na višim nivoima ne vodi dovoljno računa prilikom sprovođenja ovakvih projekata.

Tri kuće igralište

Te 2015. godine, odmah iza sušare, stigle su i na Stražbenicu se popele mnoge zvijezde političke scene, da svečano otvore novouređeno igralište za djecu i one malo starije. U uređenje igrališta je uloženo oko 6000 KM, a iza projekta je stajalo tek formirano udruženje „Probudi se” iz Čečave. Pored svečanog otvaranja, održano je još nekoliko manjih akcija u toku i oko predizbornih kampanja kako bi se uredio kompleks ovih terena. Na uzvišenju na dva kilometra od centra niklo je zavidno igralište u bojama nacionalne zastave.

Iako je ideja čečavskog udruženja okarakterisana kao „primjer za uzor drugima”, ispostaviće se da to i nije bio jer je očito da lokacija na kojoj je kompleks nikao, nema dovoljan broj djece i mještana koji bi to koristili i održavali. Farba u bojama trobojke na ljuljašci se nije ni osušila a korov ju je prekrio. Danas je Stražbenica zarasla, na njoj nema ni djece ni starijih… do nekih idućih izbora. I nekog novog udruženja, jer je ovo prestalo sa radom.

Dok školsko igralište, jedino sa tvrdom podlgom u selu, stoji pusto i sve više tone u zemlju i postaje zelenije a Sokolski dom zjapi prazan i devastiran, u zaseocima se uređuju i krče razna igrališta, odmarališta i oaze, koje niko ne koristi, ne održava i koje propadaju.

Autoperionica

Prošle godine je izgrađena i puštena u rad samouslužna autoperionica, podignuta uz zgradu stare škole, zaklonivši tako dio zgrade i ulaz u fiskulturnu, odnosno salu Sokolskog doma. Iako se radi o biznis projektu, nije jasno kako je dobio dozvolu da se podigne na ovoj lokaciji. Pored toga što svojom pozicijom zaklanja zgradu i zauzima prostor predviđen za kulturne manifestacije, ona svojim izgledom narušava i čitav ambijent. Četiri parking mjesta za automobile su nerentabilna i neiskorištena, a ubrzo po njeom otvaranju javili su se problemi u njenom funkcionisanju. Navodno je problem sa vodom, ali pretpostavka je i da posao ne teče onako kako je investitor zamislio.

Zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, centar bi mogao još dugo ostati naružen starim i propalim zgradama, a nadu da bi se nešto moglo promijeniti nagovijestila je vijest o aplikaciji za projekat rekonstrukcije stare škole. Ljepši izgled je definitivno dobio ovogodišnjim uređenjem spomeničkog kompleksa, sadnjom drveća i postavljanjem kanti za smeće u krugu škole, te uklanjanjem višegodišnjih korova u neposrednoj blizini centra.

Trenutno se na parceli preko puta autoperionice nalazi stovarište građevinskog materijala za potrebe izgradnje vodovoda. Za očekivati je da se ono na propisan način sanira nakon završetka radova, ali imajući u vidu običaje gradnje kod nas, ne treba se iznenaditi ni ako iza radova ostane devastiran teren.

Još mnogo projekata i odluka ima tendenciju da završi neslavno, a da se to ne dogodi trebao bi povesti računa i jedinstven i funkcionalan Savjet mjesne zajednice, koji biramo u nedjelju 14. novembra.

Ovaj tekst je stav autora i ne predstavlja stav portala, političkih partija i kandidata na predstojećim izborima.