Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Nova zimska sezona, stari problemi: Čečava bez koordinacije i lokalne organizacije

Do mnogih domaćinstava mehanizacija nikada nije stigla, pa su mještani prohodnost dočekali tek nakon potpunog otopljavanja.

Od 1. novembra zvanično je počeo zimski period održavanja puteva. Dok nadležni ulaze u novu sezonu, postavlja se pitanje koliko su iskustva iz prošle zime – jedne od najtežih koju pamtimo – zaista poslužila da se bolje pripremimo ove godine.

Krajem prošle godine opštinu Teslić pogodilo je nezapamćeno sniježno nevrijeme, usljed čega je 24. decembra proglašeno stanje elementarne nepogode.

Savjet Mjesne zajednice Čečava u tom trenutku nije imao uspostavljenu komunikaciju sa Opštinskom upravom, niti je s njom učestvovao u organizaciji aktivnosti na terenu. Savjet je bio nespreman – bez resursa, bez institucionalne podrške i bez političke težine da uspostavi saradnju sa opštinskim strukturama i organizuje stvari na terenu. U praksi, građani su u najvećoj mjeri bili prepušteni sopstvenoj organizaciji.

Dodatne probleme izazvao je i potpuni kolaps elektroenergetske mreže, koji je više dana ostavio selo i okolna područja bez struje i komunikacije. Ekipe „Elektrodistribucije“ Teslić radile su gotovo neprekidno i uložile nadljudske napore da uspostave snabdijevanje, ali sistemska podrška i koordinacija u tim aktivnostima nije zabilježena. Značajnu ulogu imali su i sami mještani, koji su se organizovali i na terenu pomagali u pronalaženju prekida i otklanjanju kvarova. Uz njihovu pomoć, napajanje električnom energijom počelo je postepeno da se obnavlja tek nakon nekoliko dana potpunog mraka.

Prema zvaničnom izvještaju Opštine Teslić, za održavanje puteva na području Čečave bio je angažovan „GSSM“ d.o.o. Teslić, koji je u okviru ugovora izvodio redovno održavanje i dodatne radove tokom vanrednog perioda, u ukupnoj vrijednosti od preko 26.000 KM. Pored njega, u kriznim danima krajem decembra angažovano je još nekoliko lokalnih izvođača iz same Čečave – „Elgrad“ Teslić, SP Veso Jotanović, Novo Gačić i Željko Nikolić – čiji su radovi zabilježeni u opštinskoj evidenciji u ukupnom iznosu od oko 9.700 KM bez PDV-a.

Izvještaj pokazuje da je Opštinska uprava u kriznom periodu primala usmene zahtjeve direktno od građana. Na osnovu kojih je angažovana mehanizacija, što je kasnije uredno evidentirano i fakturisano. S druge u izvještaju se ne pominje da su Mjesne zajednice upućivale zahtjeve, niti da su koordinisale bilo kakve aktivnosti na terenu – što je trebala biti njihova uloga.

Posebno je zanimljivo što je, kako stoji u istom dokumentu, više firmi i pojedinaca vršilo čišćenje bez potraživanja naknade, dok je istovremeno veliki broj korisnika lokalnih puteva prilagao fakture za koje je opština navela da „refundacija nije moguća“ jer nisu bile u skladu sa propisanim cijenama ili sadržavale potpunu dokumentaciju. U svom tom kijametu, samo određeni broj izvođača je uredno dostavio fakture i naplatio izvedene radove, što baca dodatno svjetlo na način na koji je sistem u praksi funkcionisao.

Dok je službena cijena sata rada mehanizacije iznosila 80 KM, građani koji su se sami snalazili na terenu su plaćali i do tri puta više. Mnogi nisu imali finansijske mogućnosti da angažuju mašine po takvim cijenama, dok je dodatni problem predstavljala nemogućnost prolaska raspoložive mehanizacije do udaljenih zaseoka i domaćinstava. Zbog toga su brojni mještani ostali potpuno odsječeni i zatrpani sve do otopljavanja snijega.

Iako u Čečavi više domaćinstava raspolaže mehanizacijom, određeni broj vlasnika nije bio spreman da izađe na teren. Razlozi za to nisu do kraja jasni – dio mještana ih povezuje sa dugogodišnjim političkim i ličnim podjelama, dok drugi smatraju da je u pitanju šira pojava – opšte otuđenje i gubitak empatije među ljudima.

Ipak, jedan od najvažnijih razloga leži u nedostatku transparentnosti i povjerenja.

Kako nije bilo jasno definisano ko organizuje čišćenje, ko plaća i po kojim cijenama, dio mještana je, već tradicionaln, odbijao da učestvuje u troškovima. Oni koji su plaćali često su smatrali da finansiraju i tuđi dio puta, dok drugi nisu željeli da učestvuju jer se „ne zna koliko se ubire i gdje novac završava“.

Nije bilo javnog dogovora, niti evidencije – koliko je goriva podijeljeno, ko je radio, koliko je plaćen i kojim pravcima je mehanizacija izašla. U prethodnom periodu su navodno postojale i donacije u vidu grtača za snijeg i druge opreme, ali bez kontrole i jasnih pravila – što je dodatno pojačalo sumnju i netrpeljivost među mještanima.

Takva situacija pokazuje da problem nije samo u nedostatku solidarnosti, već u odsustvu javne odgovornosti i sistema koji bi bio transparentan i pravičan prema svima.

Prema istom izvještaju, tokom vanrednog stanja opština je putem predsjednika mjesnih zajednica podijelila ukupno 8.410 litara dizel goriva, ukupne vrijednosti 20.604 KM, za potrebe čišćenja nekategorisanih puteva. Gorivo je dijeljeno na terenu po sistemu hitnih intervencija, bez javnog uvida u kriterijume i bez navođenja količina pojedinačno po mjesnim zajednicama.

Za područje Mjesne zajednice Čečava, prema naknadno dobijenim podacima iz Opštinske uprave, predsjednik Savjeta je 27. decembra 2024. godine preuzeo Potvrdu za 240 litara dizela, a 31. decembra još 120 litara na benzinskoj pumpi „Bato–petrol“, ukupno 360 litara za potrebe čišćenja nekategorisanih puteva.

Ipak, ni do danas nije poznato gdje je to gorivo utrošeno, ko je bio angažovan i na kojim putnim pravcima. Mjesna zajednica nije dostavila nikakvu evidenciju, niti pokazala spremnost da javnosti učini dostupnim podatke o raspodjeli, angažmanu ili rezultatima. Takav odnos ne samo da podriva povjerenje građana, već i otvara prostor za sumnju u zloupotrebu i nepropisno raspolaganje javnim resursima.

Prema saznanjima sa terena, u zaseocima više ne postoje aktivni ni organizovani mjesni odbori koji su nekada koordinisali radove i odlučivali ko će koji dio puta čistiti. Danas ta struktura ne funkcioniše, a Mjesna zajednica nije uspjela da je obnovi ili uspostavi nove oblike lokalne organizacije, što predstavlja jasan propust u radu Savjeta.

Dio problema leži i u činjenici da je stanovništva sve manje – posebno radno sposobnih i mladih – dok se među onima koji su ostali produbljuju lične i političke podjele. Povjerenje je oslabljeno, solidarnost izbledjela, a međusobni odnosi često zatrovani sukobima i nepovjerenjem. Istovremeno, sve je vidljivija i latentna apatija građana: odsustvo volje da se uključe u zajedničke inicijative, organizacije ili bilo kakav javni život.

Mještani sve češće sve posmatraju sa distance, bez energije i želje da nešto pokrenu ili promijene. 

Iskustva pokazuju da nije dovoljno imati mehanizaciju i resurse – ako nema reda, plana i komunikacije. Sistem može funkcionisati samo ako svi njegovi dijelovi znaju svoju ulogu: opština da koordiniše i obezbijedi procedure, mjesna zajednica da organizuje, informiše i predstavlja građane, a građani da aktivno učestvuju i kontrolišu rad svojih predstavnika.

Dok god nedostaje transparentnost i javna odgovornost, biće teško očekivati povjerenje. A bez povjerenja nema ni zajednice – samo niz pojedinaca koji se u krizama snalaze kako znaju i umiju.

O tome šta je stvarna uloga mjesnih zajednica, gdje počinju njihove nadležnosti i kako bi u demokratskom sistemu trebalo da izgleda njihovo djelovanje – više u nekom od narednih tekstova.

Prilog: detaljni izvještaj o postupcima i čišćenju pojedinih dionica.

0 Komentara

Još nema komentara

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.