U knjizi ”Srednja Bosna u NOB-u” Srednja Bosna do ustanka i u ustanku 1941. – članci i sjećanja, Mika Jotanović, Vlado Jotanović, Boško Hadžić, Bogdan Stanković i Savo Stančić svjedoče o naoružavanju Čečave pred aprilski rat 1941. godine i dolasku Nijemaca u selo u aprilu 1941. godine.
-Dio knjige posvećen Čečavi (od 165. do 192. strane)
Vama vaše veličanstvo i naše najveće svetiteljstvo: – SLOBODO!
– ISTINO! – PRAVDO! – LJUBAVI!
Da Vaša svjetlost i toplota vječito grije: srca, duše i tijelo svih žitelja jedine rajske planine – majke nam zemlje!
Vama hrabri antifašisti čije junaštvo i herojstvo tako nemilosrdno onemogući neizbježna bratoubilačka borba!
Vama nevinim i časno palim u toj borbi, i Vama za čije se grobove ne zna – neka se vječno za Vaša imena znade!
Vama čije se čojstvo visoko izdiže iznad zla vremena i teških događaja čuvajući drugoga od sebe i onih oko sebe na vječnu slavu, ponos i ugled svog roda, poroda i naroda!?
Vama čija herojska i časna borba svrstava naše narode i zemlju u pobjednički front velikih saveznika i pobjednika nad fašizmom!?
Vama ucvijeljenim, ožalošćenim, uvrijeđenim, osramoćenim i poniženim tokom antifašističke i bratoubilačke borbe od bilo koje strae i bilo čijih zlikovaca!
Vama poginulim, ranjenim, ožalošćenim, unesrećenim, sa svog ognjišta protjeranim i poniženim u minulom vjersko-nacionalnom sukobu naroda Bosne i Hercegovine za račun fanatizovanih nacionalista, šovinista i egoista!
I na kraju: svim dobrotvorima, dobročiniteljima i plemenitim ljudima u teškim vremenima iskrena i vječna zahvalnost, a nevinim i časno palim u teškim bitkama kao i preminulim božijom voljom neka je vječni mir, raj, pokoj, slava i hvala!
Teslić, 20 maja 2003. Autor
Nesvakidašnji događaj se krajem sedice odigrao u Savkovićima. Naime, u predvečerje nakon sat vremena odsustva od kuće, vlasnici su svog kućnog ljubimca zatekli sa prostrelnom ranom.
Nekoliko stranica knjige na kojima se nalaze imena stradalih iz Čečave.
Poznavao sam ljude koji su odlazili u zavičaj pred smrt. Tako su gasili nepodnošljivu žeđ za ishodištem. Poznavao sam i one koje je smrt iznenada sustizala u zavičaju. Njima se, vjerujem, ispunjavala poslednja želja
Ne umijem da objasnim tu čudesnu vezu čovjeka i zavičaja. Znam da mu zbog toga dugujem, a ideja da otmem od zaborava ono što čini njegovu istoriju, jeste moje iskupljenje. Tragao sam neumorno za dokumentima, sakupljao fotografije, razgovarao sa ljudima… Sve što sam našao i saznao, nalazi se u ovoj knjizi.
Ne mogu a da čitaocu ne saopštim nemar njegovih ljudi, njihovo kratko i nesigurno pamćenje, začuđujuće napuštanje tradicije i jedno nespretno „osavremenjivanje“ iza koga ostaje pustoš. Sa svakom novom kućom zatirao se svaki trag starog i nastavljalo živjeti negdje na pola puta: sa starim navikama u novim uslovima. Priče najstarijih dosezale su do polovine njihovog životnog vijeka. Dalje od toga ostaje nesigurno i maglovito prisjećanje. O pričama predaka rijetko ko je mogao nešto reći. Pisani tragovi bili su prava rijetkost.
Ni previše srećan, ni nezadovoljan, predajem knjigu čitaocu u uvjerenju da će svaki od njih moći dopisati bar jednu rečenicu i da će se naći neko da na ovim malim temeljima jednog dana sazida građevinu dostojnu divljenja.
Ma koliko da sam se trudio da ne bilježim sumnjive i neprovjerene činjenice, vjerujem da su mi promakle greške i netačnosti. One će, nadam se, podstaći kritičko preispitivanje prošlosti pa ćemo jednog dana biti spokojni pred istinom.
Bez pomoći mnogih Čečavaca ove knjige ne bi bilo. Svjestan da će mnoga imena nezasluženo izostati, zahvalnost dugujem Dejanu Pejčiću, Radovanu Majstoroviću, Miki Jotanoviću, Novaku Tešiću, Nadi i Veljki Laušević, Sveti Kruniću, Momčilu Stankoviću i mojoj saradnici Nadi Savić. koja nije žalila truda da mi pomogne u sređivanju teksta.
Više od puke zahvalnosti zaslužuje trud prvog čitaoca rukopisa ove knjige, poznavaoca i prijatelja Čečave, književnika Ranka Pavlovića iz Banja Luke. Njegove riječi hvale ohrabrile su me u skromnim namjerama.
U Čečavi, 19. septembra 1995.
Ovu knjigu portalu je ustupio autor.
Nova zbirka pjesama “Obojene Boje i Ja” Rade Stjepanovića je upravo izašla. Izdavač je izdavačka kuća Nova POETIKA iz Beograda. Preko pedeset pjesmica je u okvireno u kvalitetnom tvrdom povezu s prelijepim dizajnom.
Zovem se Željko Simeunić, imam 25 godina i dolazim iz Teslića. Trenutno sam apsolvent na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci na Odsjeku za socijalni rad. Ni po čemu ne bih bio drugačiji od većine vršnjaka, osim po tome što od rođenja imam oštećenje vida kao oblik invaliditeta koji mi je bio velika prepreka na mom putu obrazovanja.
Nedavno smo objavili poziv svim političkim partijama i kandidatima na predstojećim izborima za oglašavanje na našoj stranici. Jedini zainteresovani kandidat na prošlim i na ovim izborima je naš sugrađanin Danijel Petrović. Hoće se da oglašavamo kandidata koga već svi dobro znamo i suvišno je bilo šta reći. Vas dragi pratioci pozivamo da glasate samo i isključivo za ljude.
Video u nastavku.