Miris stare kuhinje
Stari Čečavci još pamte specijalitete kuhinje njihovih baka. Ta jela niko više ne sprema. Njihova jednostavnost mlade danas podsjeća na siromaštvo predaka pa se još samo u priči poneko prisjeti „kako je to nekada bilo“.
Istorija i etnografija
Kućanski predmeti – drveni predmeti
Vedrica: Drveni sud u kome se u kući držala voda. Izrađivan je od jelovih daščica u raznim veličinama.
Kućanski predmeti – kovani predmeti
Verige: Duži lanac sa kukom na jednom i alkom na drugom kraju. Alka se stavlja na motku zvanu „verižnjača“, koja se fiksira obično pod krovom iznad ognjišta. Tako se lanac može pomjerati verižnjačom nad ognjište i smicati sa ognjišta. Na kuku se stavljao kotlić, obično bakarni, u kome se kuvalo.
Kuće i zgrade u Čečavi
Najstarije kuće koje se pamte bile su brvnare, srezivane od hrastovih balvana sa visokim krovom na dvije vode, pokrivane cijepanom hrastovom daskom zvanom šindra. Njih su zamijenile riglovane kuće sa konstrukcijom od tesane drvene građe. Gradile su se tako što se na čvrst temelj (obično kamen) nanosili posjeci-četvrtasto otesan hrastov balvan. Na njih su se ugrađivali vertikalni, takođe tesani, stubovi zvani dirjeci. Broj dirjeka zavisio je od veličine kuće. Na dirjeke su ugrađivane vjenčanice. Tako je kostur kuće bio je čvrsto vezan. Po vjenčanicama su se stavljale grede na koje je išla krovna konstrukcija od rogova. Preko rogova su horizontalno išle živoke i po njima daska zvana šindra. Na krovu se ostavljao otvor za dim zvani baca. Između dirjeka stavljao se nalog od tesane daske.
Vjerovanja u Čečavi
Vjerovanja se uglavnom vezuju za prirodne nepogode i ljudske nesreće. Sasvim je razumljivo da se čovjek na ovaj način bori protiv svemoćne prirode.
Narodno stvaralaštvo u Čečavi
Narodne igre su u Čečavi poslednjih godina gotovo nestale. Rijetki su skupovi na kojima se povede kolo i zapjeva neka od starih pjesama. Stariji naraštaji se rijetko okupljaju, a mladi su potpuno izgubili vezu sa folklornom tradicijom. Sa prestankom rada Kulturnoumjetničkog društva prestalo je i interesovanje mladih za izvorni folklor.
Mlinovi Čečave
Život stanovništva u Čečavi održavao se na vlastitoj poljoprivrednoj proizvodnji. Oskudni prinosi žita, pšenice i zobi jedva su omogućavali opstanak. Porodice koje nisu mogle obezbijediti zalihe žitarica do slijedeće žetve bile su primorane da nadničenjem ili prodajom stoke ili rakije obezbjeđuju žito. Trgovina se prvobitno odvijala sa Prnjavorom kao većim i razvijenijim trgovačkim centrom, a kasnije i sa Teslićem.
Čečava u pjesmi
Istoriju sela opjevali su samouki narodni pjesnici iz Čečave. Oglašavali su se obično uz neke godišnjice i u trenucima nadošlih emotivnih osjećanja. Najvičniji desetoračkom stihu bio je Bogdan (Đorđe) Perić. On je sa nevjerovatnom lakoćom umio da opjeva najobičnije zgode iz života svojih sugrađana. Pjesme je govorio „iz glave“, i nije ih nigdje zapisivao. Opjevao je zgode i nezgode ljudi koji su gradili šumsku prugu, zgode i nezgode koje su se dešavale uz rakijske kotlove, na perušanjima, slavama i prilikom elektrifikacije sela…