Istorija rudnika Stanari
Prvi geološki podaci o uglju u stanarskom basenu datiraju sa početka 20. vijeka (F. Katzer). Eksploatacija uglja u Stanarima je započeta 1948. godine na otvorenom kopu Raškovac.
Prvi geološki podaci o uglju u stanarskom basenu datiraju sa početka 20. vijeka (F. Katzer). Eksploatacija uglja u Stanarima je započeta 1948. godine na otvorenom kopu Raškovac.
Vasilija i Novak Gačić, koji su živeli pod jednim krovom zajedno sa još tridesetoro čeljadi, izrodili su desetoro dece; tri sina i tri unuka su sveštenici, a jedan među njima je vladika.
U svakodnevnom životu muškarci su nosili ljeti gaće i košulje od tkanog platna (lan i konoplja) sa tkanicom. Takođe se po potrebi nosio zubun u vidu prsluka od sukna (bez rukava). Obično su ljudi išli bosi ili u putravcima. Zimi su nosili košulje sa gaćama, šalvare i gunjeve. Gunjevi su ogrtači od sukna sa rukavima u vidu današnjeg kaputa, u dužini jakni. Kao kape koristile su se šajkače (ravne) koje su se uglavnom kupovale.
Stari Čečavci još pamte specijalitete kuhinje njihovih baka. Ta jela niko više ne sprema. Njihova jednostavnost mlade danas podsjeća na siromaštvo predaka pa se još samo u priči poneko prisjeti „kako je to nekada bilo“.
Vedrica: Drveni sud u kome se u kući držala voda. Izrađivan je od jelovih daščica u raznim veličinama.
Verige: Duži lanac sa kukom na jednom i alkom na drugom kraju. Alka se stavlja na motku zvanu „verižnjača“, koja se fiksira obično pod krovom iznad ognjišta. Tako se lanac može pomjerati verižnjačom nad ognjište i smicati sa ognjišta. Na kuku se stavljao kotlić, obično bakarni, u kome se kuvalo.
Najstarije kuće koje se pamte bile su brvnare, srezivane od hrastovih balvana sa visokim krovom na dvije vode, pokrivane cijepanom hrastovom daskom zvanom šindra. Njih su zamijenile riglovane kuće sa konstrukcijom od tesane drvene građe. Gradile su se tako što se na čvrst temelj (obično kamen) nanosili posjeci-četvrtasto otesan hrastov balvan. Na njih su se ugrađivali vertikalni, takođe tesani, stubovi zvani dirjeci. Broj dirjeka zavisio je od veličine kuće. Na dirjeke su ugrađivane vjenčanice. Tako je kostur kuće bio je čvrsto vezan. Po vjenčanicama su se stavljale grede na koje je išla krovna konstrukcija od rogova. Preko rogova su horizontalno išle živoke i po njima daska zvana šindra. Na krovu se ostavljao otvor za dim zvani baca. Između dirjeka stavljao se nalog od tesane daske.
Vjerovanja se uglavnom vezuju za prirodne nepogode i ljudske nesreće. Sasvim je razumljivo da se čovjek na ovaj način bori protiv svemoćne prirode.