Čečava 1939. godine
Planinsko selo Čečava ima 13 šivaćih mašina, 3 radio-aparata, čitaonicu i nekoliko nacionalno-kulturnih ustanova, ali u ovo najnaprednije selo Vrbaske banovine može se doći samo – kozjom stazom.
Istorija i etnografija
Kapi zavičaja – Čečava
Emisija ”Kapi zavičaja” u Čečavi
Stare vodenice
Nekad mnogobrojni stari mlinovi, vodenice, u Čečavi i okolnim selima, danas predstavljaju pravu rijetkost. U prošlosti oni su imali značajnu ulogu za život na selu, međutim, kako se smanjivala potreba za njihovim korištenjem, tako su postepeno prepuštani zubu vremena, pa su mnogi nestali, neki su zapušteni, neki ostali neupotrebljivi, dok su samo pojedini još uvijek u upotrebi, mada ne u tolikoj mjeri kao nekada.
Rječica Kruševica
Rječica Kruševica izvire pod brdima Gruvalja. Hladna kao led, žubori niz padine obrasle visokom stoljetnom šumom i sliva se sjevernim dijelom Čečave i postaje pritoka Ukrine.
Istorija rudnika Stanari
Prvi geološki podaci o uglju u stanarskom basenu datiraju sa početka 20. vijeka (F. Katzer). Eksploatacija uglja u Stanarima je započeta 1948. godine na otvorenom kopu Raškovac.
Tužne i šašave priče iz Čečave
Vasilija i Novak Gačić, koji su živeli pod jednim krovom zajedno sa još tridesetoro čeljadi, izrodili su desetoro dece; tri sina i tri unuka su sveštenici, a jedan među njima je vladika.
Nošnje
U svakodnevnom životu muškarci su nosili ljeti gaće i košulje od tkanog platna (lan i konoplja) sa tkanicom. Takođe se po potrebi nosio zubun u vidu prsluka od sukna (bez rukava). Obično su ljudi išli bosi ili u putravcima. Zimi su nosili košulje sa gaćama, šalvare i gunjeve. Gunjevi su ogrtači od sukna sa rukavima u vidu današnjeg kaputa, u dužini jakni. Kao kape koristile su se šajkače (ravne) koje su se uglavnom kupovale.
Miris stare kuhinje
Stari Čečavci još pamte specijalitete kuhinje njihovih baka. Ta jela niko više ne sprema. Njihova jednostavnost mlade danas podsjeća na siromaštvo predaka pa se još samo u priči poneko prisjeti „kako je to nekada bilo“.