Sa lijeve strane Ukrine, u Savkovićima, uz sami put Čečava–Tedin Han, postoji neobično uzvišenje zvano Kapetanova glavica. Smješteno u sredini ravnice, po svom malom i pravilnom obliku, zaista podsjeća na glavicu. Uzvišenje je obraslo šumom srednje starosti. Svuda okolo su plodne njive. Na njemu nema tragova fortifikacijske gradnje.
Potomci Sime Prodića pamte priču o turskim stražarima na Stražbenici. Simo je pričao da Turci Srbima nisu činili zulum, pa je kao primjer navodio kako su stražari silazili po vodu na izvor u blizini njihovih kuća i uvijek čekali ako bi ispred njih bio neki Srbin.
Ima porodica čija se istorija čuva u sudskim spisima. Porodica Krunić imala je nesreću da u Čečavi vodi spor sa komšijom punih 10 godina. Ali, da nije bilo sudske parnice, ne bi bilo ni priče o Krunićima.
Malo ko danas zna da je za vrijeme austrougarske vlasti za izgradnju običnog mlina na potoku bilo potrebno pisati molbu Okružnom načelstvu u Banju Luku, koje je za izgradnju davalo pismeno odobrenje zvano „dozvoljbena isprava“. Odobrenje je sadržavalo uslove po kojima je mlin mogao biti sagrađen.
Prilikom okupacije Bosne i Hercegovine (1878) 22. pješadijski puk i Prva gorska brigada sa sjedištem u Banjoj Luci dobijaju zadatak da okupiraju područje istočno od Banje Luke. Jedan odred trebao je zaposjesti Kotor-Varoš i uspostaviti vezu sa glavninom snaga koje su išle pravcem Brod-Sarajevo dolinom rijeke Bosne. Prethodnicom ovog pokreta komandovao je pukovnik Janski, koji je sa svojim štabom i odredom konjice prešao Borje i spustio se u dolinu rijeka Mala i Velika Usora. U njegovoj jedinici nalazio se mladi kapetan, pozanimanju šumarski inženjer, čiji zadatak je bio da izvrši popis šumskih dobara cijelim pravcem kretanja njegove jedinice.
Organizacija državne vlasti u Čečavi počinje osnivanjem Mjesnog narodnog odbora (MNO) 1944. godine. Njegov predsjednik bio je Gavro Simeunčević a sekretar Mika Jotanović. Sjedište mu je bilo prvobitno u kući Filipa Lukića, a zatim u prostorijama osnovne škole u Gornjoj Čečavi. 1946. godine MNO se preselio u tek sagrađenu drvenu zgradu u blizini Zadružnog doma u Donjoj Čečavi. U to vrijeme njegov predsjednik je bio Mirko Petrović a sekretar Branko Simić iz Osredaka. Sa osnivanjem opštine Čečava (1950) sjedište državne administracije seli se u adaptiranu zgradu bivše štale koju je sagradila za svoje potrebe Seljačka radna zadruga. Predsjednik opštine bio je Stojan Pepić, a sekretar Dragan Prodić.
Oni koji se iz političkih razloga bave statistikom često navode da Čečavaca nikada nije bilo u lokalnim političkim i državnim organima i da su namjerno i smišljeno zaobilaženi. Na ovo su ljudi iz politike odgovarali da Čečavci u Tesliću nemaju svojih sposobnih ljudi.
Jedan od prvih i važnih zanata kojim su se Čečavci počeli baviti jeste kovački. Prvi kovači za koje se zna bili su samouki. Međutim, nije jasno kako su i na koji način dolazili do neophodnog kovačkog alata. Vjerovatno su postojale trgovačke veze sa tada razvijenijim naseljima u okolini.