U zaseoku Plane, istočno od Grualja, sa lijeve strane puta koji sa Grualja vodi kroz zaselak Petkovići za Čečavu, nalazi se lokalitet zvani „Kranjsko groblje“. Mjesto je mala zaravan iznad kuća Nenada i Vlade Jotanovića, na vrhu brda koje dijeli sliv Male i Velike Ukrine. Nazvano je po šumskim radnicima iz okoline Kranja (Slovenija) koji su sa Austrijom došli na prostore planine Čavke i Javorove.
Potomci Sime Prodića pamte priču o turskim stražarima na Stražbenici. Simo je pričao da Turci Srbima nisu činili zulum, pa je kao primjer navodio kako su stražari silazili po vodu na izvor u blizini njihovih kuća i uvijek čekali ako bi ispred njih bio neki Srbin.
Ima porodica čija se istorija čuva u sudskim spisima. Porodica Krunić imala je nesreću da u Čečavi vodi spor sa komšijom punih 10 godina. Ali, da nije bilo sudske parnice, ne bi bilo ni priče o Krunićima.
Malo ko danas zna da je za vrijeme austrougarske vlasti za izgradnju običnog mlina na potoku bilo potrebno pisati molbu Okružnom načelstvu u Banju Luku, koje je za izgradnju davalo pismeno odobrenje zvano „dozvoljbena isprava“. Odobrenje je sadržavalo uslove po kojima je mlin mogao biti sagrađen.
Prilikom okupacije Bosne i Hercegovine (1878) 22. pješadijski puk i Prva gorska brigada sa sjedištem u Banjoj Luci dobijaju zadatak da okupiraju područje istočno od Banje Luke. Jedan odred trebao je zaposjesti Kotor-Varoš i uspostaviti vezu sa glavninom snaga koje su išle pravcem Brod-Sarajevo dolinom rijeke Bosne. Prethodnicom ovog pokreta komandovao je pukovnik Janski, koji je sa svojim štabom i odredom konjice prešao Borje i spustio se u dolinu rijeka Mala i Velika Usora. U njegovoj jedinici nalazio se mladi kapetan, pozanimanju šumarski inženjer, čiji zadatak je bio da izvrši popis šumskih dobara cijelim pravcem kretanja njegove jedinice.
Organizacija državne vlasti u Čečavi počinje osnivanjem Mjesnog narodnog odbora (MNO) 1944. godine. Njegov predsjednik bio je Gavro Simeunčević a sekretar Mika Jotanović. Sjedište mu je bilo prvobitno u kući Filipa Lukića, a zatim u prostorijama osnovne škole u Gornjoj Čečavi. 1946. godine MNO se preselio u tek sagrađenu drvenu zgradu u blizini Zadružnog doma u Donjoj Čečavi. U to vrijeme njegov predsjednik je bio Mirko Petrović a sekretar Branko Simić iz Osredaka. Sa osnivanjem opštine Čečava (1950) sjedište državne administracije seli se u adaptiranu zgradu bivše štale koju je sagradila za svoje potrebe Seljačka radna zadruga. Predsjednik opštine bio je Stojan Pepić, a sekretar Dragan Prodić.
Oni koji se iz političkih razloga bave statistikom često navode da Čečavaca nikada nije bilo u lokalnim političkim i državnim organima i da su namjerno i smišljeno zaobilaženi. Na ovo su ljudi iz politike odgovarali da Čečavci u Tesliću nemaju svojih sposobnih ljudi.
Jedan od prvih i važnih zanata kojim su se Čečavci počeli baviti jeste kovački. Prvi kovači za koje se zna bili su samouki. Međutim, nije jasno kako su i na koji način dolazili do neophodnog kovačkog alata. Vjerovatno su postojale trgovačke veze sa tada razvijenijim naseljima u okolini.