Dva lokaliteta na sjeverozapadnoj granici Čečave nose turska imena: Šabanova glavica i Kadijin hrast. Kadijin hrast se nalazi na jednom prevoju preko koga vodi put u Šnjegotinu. Predanje o Kadijinom hrastu čuo sam od Novaka Gačića u ljeto 1993. godine.
Sa lijeve strane Ukrine, u Savkovićima, uz sami put Čečava–Tedin Han, postoji neobično uzvišenje zvano Kapetanova glavica. Smješteno u sredini ravnice, po svom malom i pravilnom obliku, zaista podsjeća na glavicu. Uzvišenje je obraslo šumom srednje starosti. Svuda okolo su plodne njive. Na njemu nema tragova fortifikacijske gradnje.
Potomci Sime Prodića pamte priču o turskim stražarima na Stražbenici. Simo je pričao da Turci Srbima nisu činili zulum, pa je kao primjer navodio kako su stražari silazili po vodu na izvor u blizini njihovih kuća i uvijek čekali ako bi ispred njih bio neki Srbin.
Ima porodica čija se istorija čuva u sudskim spisima. Porodica Krunić imala je nesreću da u Čečavi vodi spor sa komšijom punih 10 godina. Ali, da nije bilo sudske parnice, ne bi bilo ni priče o Krunićima.
Malo koje bratstvo u Čečavi zna priču o svojim dalekim precima. Savremenici obično pamte dva ili tri koljena silazne linije i dalja istorija ostaje obavijena velom tajne.
Za pretke Gačića priča se da su došli iz Hercegovine i prvobitno živjeli u gornjem toku rijeke Vrbanje. Novak Gačić pamti priče predaka da su živjeli kao velika porodica na lokalitetu današnjeg Kruševog Brda.
U Planama, nedaleko od kuće Jotanovića, nalazi se mjesto koje i danas mještani zovu Jovanov grob. Na mjestu ne postoji humka ni oznaka grobnog mjesta. Postoji predanje da je na tom mjestu ubijen Jovan Jotanović, jedan od dvojice braće koja su iz Liplja došla u Čečavu (brat Milinka) i nastanili se na mjestu gdje i danas žive Jotanovići.
Maksim Đekić je bio sin Gojčina Tomića. Rodio se 1893. godine. Kao bistro seosko dijete, po preporuci popa Jevrema, upućen je na školovanje u Suboticu, kao „Privrednikov“ pitomac. Izabran mu je obućarski zanat koji uči u zanatskoj školi u Subotici. Obućarski ispit polagao je u Pešti. Nakon toga bio je kalfa u Puli dvije godine, odakle biva pozvan u austrugarsku vojsku i kao obučeni artiljerac upućen na Drinsko ratište. Pamti se da je pričao kako je pravio sabotaže na topovima, stavljajući u čaure eksploziv koji je potpaljivao u cijevi, zbog čega je pod sumnjom prekomandovan u odjeljenje veze. Sa Drinskog fronta prebačen je na front u Italiju gde je, kopajući rovove, bio zarobljen od Italijana. U zarobljeništvu je dočekao kraj rata i pojavio se jednog dana u Čečavi u neobičnim italijanskim visokim muškim čizmama koje je poslije toga držao na zidu kuće.