Tajne sačuvanog spomenara
Zavirivanje u tuđe spomenare predstavlja znatiželju posebne vrste. Tu neoprostivu nepristojnost pripisujem sebi u nadi da ću biti pošteđen osude.
Zavirivanje u tuđe spomenare predstavlja znatiželju posebne vrste. Tu neoprostivu nepristojnost pripisujem sebi u nadi da ću biti pošteđen osude.
Crkva i škola u Čečavi duhovno je ishodište kulturnog života i rada. Sveštenici i učitelji okupljaju napredne i talentovane ljude, učeći ih stvaralaštvu i kulturnim dostignućima razvijenijih srpskih sredina. Sveštenička porodica Stanković imala je razvijene veze sa kulturnim institucijama Srba u Vojvodini, pa su otuda u Čečavu stizale knjige, časopisi i novine. Nove ideje nisu stizale samo sa knjigama – donosili su ih i učitelji „prečani“ i Čečavci koji su se tamo školovali. Nikada odnosi Srba iz Bosne sa Srbima u Vojvodini u kulturnom pogledu nisu bili tako razvijeni i plodonosni kao poslije Prvog svjetskog rata. Oni su najsnažnije uticali na razvoj srpskog nacionalnog bića u Bosni i razvoj kulture srpskog naroda.
Prema pričanju najstarijih Čečavaca, školski rad u Čečavi počeo je 1870. godine. Te godine, u organizaciji i uz pomoć sveštenika Stevana Stankovića, Čečavce pismenosti počinje da uči najpismeniji mještanin Jovan S. Jotanović zvani Krezo.
Prema predanju Đukanovići su u Čečavu došli sa Klupa. Najstariji poznati predak je Blagoje Đukanović, koji je odabrao današnji posjed, vidjevši da je teren pogodan i da ima dosta izvora. Nakon toga dovodi ženu Anicu i braću Damjana, Gavru i Antu.
Prvi poznati predak bio je Risto Majstorović. U Čečavu je došao kao šumar, vjerovatno 1880. godine. Živio je u šumarskoj kući koja se nalazila na kasnijem posjedu Vase Petkovića, a danas kućište Boška i Mile Tomića. Oženio se sestrom popa Jevrema – Milkom Stanković. U toj kući rodio im se sin Mika.
U Savkovićima danas ima oko četrdeset domaćinstava. Priča se da su u Čečavu došli iz Liplja i da su porijeklom iz Hercegovine. Pavle Savković tvrdi da postoje dvije loze Savkovića i da jedna vodi porijeklo iz Danilovgrada. Pošto svi slave Đurđevdan moralo bi se raditi o istoj lozi.
Potomci Stanojevića pamte predanje po kome su Stanojevići u Čečavu došli iz okoline Dervente. Prezime nose po doseljeniku Stanoju. U okolini Dervente nema Stanojevića, pa su vjerovatno ranije nosili drugo prezime.
Prodići su jedna od brojnijih čečavskih porodica. Po predanju porijeklom su iz Crne Gore. Sveto Prodić, najstariji potomak Prodića danas, pamti priču predaka prema kojoj su Prodići živjeli negdje na području Šnjegotine, pa su došli u sukob sa Turcima koji su im u znak odmazde pripremali pokolj za Božić. Saznavši za Turske namjere trojica braće Prodića organizovano krenu u seobu i dođu u Čečavu na mjesto Poljci (Raskršće u Stanojevićima). Jedan od braće se tu zadrži sa porodicom, drugi ode u Vitkovce, a treći u Pojezinu kod Dervente.