Svetosavska proslava u Čečavi 1893. godine
Svetosavska proslava, sa prvom besjedom i zabavom u korist srpske škole i siromašnih đaka u selu Čečavi, kotar i protoprezviterat Tešanjski, 14. januara 1893. godine.
Svetosavska proslava, sa prvom besjedom i zabavom u korist srpske škole i siromašnih đaka u selu Čečavi, kotar i protoprezviterat Tešanjski, 14. januara 1893. godine.
U starom tešanjskom srzu, t.j. u današnjim srezovima: tešanjskom, teslićkom i dobojskom ima mnogo mesta i cela sa karakterističnim nazivima, koji nas odvode u srednji vek – u doba bosanske samostalnosti, i, vrhunca procvata bivše usorske banovine, čije je glavno mesto pored Srebrenika, bio vrlo često i Tešanj. Postanak ovih karakterističnih imena mesta vezan je za imena srednjevekovne bosanske vlastele, koja je ove krajeve držala u svojoj vlasti u srednjem veku. Ali, pored karakteristične istorijske, upada nam u oči i geografska nomenklatura.
Visoko po kosama i stranama u laktu koji čini reka Mala Ukrina raštrkane su „palanke“1 sela Čečave, jednog od retkih bosanskih sela čije je postojanje dokumentarno posvedočeno za srednji vek. Taj prvi pomen Čečave je negde iza 1323 god. u jednoj povelji kojom bosanski ban Stjepan i brat mu Vladislav Hagrađuju kneza Grgura Stipanovića, dajući mu u baštinu pet sela u tadašnjoj oblasti Usori: pr’vo Čeč’vu, drugo Hr’stuš’, tretie Unenavišći Jekš’ .d. Volović .e. Modrič’2.
Čečava je jedno od najvećih sela u teslićkoj komuni, a vjerovatno i u srezu. Centar sela je udaljen od Teslića 16 kilometara. Voz za Čečavu dolazi dva puta nedjeljno. Ovo selo je dobro poznato od davnina. Nekad je ono bilo najnaprednije u komuni, a i sada prednjači.
Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde u svetu nije zabeležen ni jedan primer postojanja logora smrti za decu osim u NDH. Zato film posebnu pažnju obraća stradanju dece, baveći se uzrocima ovog svirepog zločina, otkrivajući istovremeno njegovu dubinu, ulogu rimokatoličke crkve, ali i onoga ko je decenijama bio čuvar ove strašne tajne i kraških jama.
Tekst Jevrema Stankovića objavljen 16.01.1887 godine u časopisu „Bosanska vila“ donosimo u četiri nastavka.
Tekst Jevrema Stankovića objavljen 16.01.1887 godine u časopisu „Bosanska vila“ donosimo u četiri nastavka.
Tekst Jevrema Stankovića objavljen 16.01.1887 godine u časopisu „Bosanska vila“ donosimo u četiri nastavka.