Glasnik društva Prosvete iz 1938. godine
Glasnik društva Prosvete u broju 3-4 iz 1938. godine, piše o zabavi na dan Svetog Save, koju je, kako pišu, preč. gosp. Stojan Stanković priredio u njihovo ime.
Istorija i etnografija
Rudna bogatstva Čečave
U Glasniku Jugoslovenskog profesorskog društva iz 1933-34. godine, istraživana su rudna bogatstva Bosanske Krajine. Čečava se pominje kada je riječ o uglju i rudi hroma. U nekoliko skeniranih stranica pročitajte gdje u komšiluku ima rude željeza, mangana, bakra, olova, pirita i drugih.
Iz knjige ”Srednja Bosna u NOB-u”
U knjizi ”Srednja Bosna u NOB-u” Srednja Bosna do ustanka i u ustanku 1941. – članci i sjećanja, Mika Jotanović, Vlado Jotanović, Boško Hadžić, Bogdan Stanković i Savo Stančić svjedoče o naoružavanju Čečave pred aprilski rat 1941. godine i dolasku Nijemaca u selo u aprilu 1941. godine.
U Čečavi od 1907. postoji čitaonica, knjižnica i pjevačko društvo pod imenom ”Srpsko Kolo”
Časopis Srpska riječ 1910. godine piše da u Čečavi od 1907. postoji čitaonica, knjižnica i pjevačko društvo pod imenom ”Srpsko Kolo”.
Kako su seljaci iz Čečave još 1905. godine ustajali protiv nepravde: dopis iz „Srpske Riječi“
U starom broju sarajevskog lista Srpska riječ iz 1905. godine nalazi se neobičan dopis iz Čečave. Napisao ga je običan seljak — ali po jasnoći, hrabrosti i građanskoj svijesti to je tekst pravog narodnog intelektualca. On govori o nepravdi, o zloupotrebama žandarma i činovnika, o ponižavanju sirotinje i zabrani ćirilice. Ovaj zapis pokazuje da su naši ljudi i prije više od sto godina imali glas, dostojanstvo i snažnu svijest o javnom dobru.
Čečava 31. maja 1905.**
Gospodine uredniče!
Čitao sam više donisa iz cijele Bosne širom, ali iz naše okoline još vam se niko ne javi. Misliteće da i mi drugi da se kod nas od silna dobra i miline sve umrtvilo.
Prije nekoliko dana zađoše žandarmi iz Stanarske postaje, te pokupiše oko 80 ljudi na rabotu.
Više od polovine platili su rabotu kao: Milić Evđenić, Jovan Jovanović, Stanoje Goričanac i t. d. Poćeraše stare i nemoćne, gluve, nijeme i bogalje, koji nikada do sad nijesu išli na rabotu. Oćeraše ih odavde u Stanare, a odatle tek u Tešnj. Kad trećeg dana stigoše u Tešanj, svako se od čuda zablenuo, pa ne umije progovoriti, posmatra ovu žalosnu sliku. Čim dođoše u ured stisnuše ih u aps. Predstojnika ne bi u Tešnju. I sami se činovnici uzvrtiiše videći toliku rulju bogalja. Brže bolje poodpuštaše one, koji su imali potvrde i bogalje, te ih sposobnih za rad ne ostade više od desetak.
Svakog prijatelja narodnog zaboliće srce kad pomisli na grdnu štetu, koju pretrpješe naši ljudi, izgubivši pet radnih dana u najpogodnije vrijeme, kad je vrijeme oranja. Sve je ovo bilo zbog nemarnosti i neurednosti službenika u uredu, što nisu odmah ispisivali ljude, koji su rabotu platili ili oradili.
Svi pozivi u našem kotaru pišu sa latinicom, ćirilicu nikako ne primaju. Tako pri prijavljivanju rođenih i umrlih, nufusčija je istjerjao napolje kneza Stanoja Damljanovića, i Tošu Pavlovića zastupnika kneževa i dr. grdeći ih pogrdnim riječima, samo s toga što se prijave pisale ćirilicom našim narodnim pismom. Još ih je naćerivao da idu u čaršiju nek im to ko prepiše latinicom, određujući im taksu od 35 nč. da dadnu za prepisivanje.
Ovo nije jedini prijer.
Seljak.
Svetosavska proslava u Čečavi 1893. godine
Svetosavska proslava, sa prvom besjedom i zabavom u korist srpske škole i siromašnih đaka u selu Čečavi, kotar i protoprezviterat Tešanjski, 14. januara 1893. godine.
Istorijska i geografska nomenklatura mesta po starom tešanjskom srezu
U starom tešanjskom srzu, t.j. u današnjim srezovima: tešanjskom, teslićkom i dobojskom ima mnogo mesta i cela sa karakterističnim nazivima, koji nas odvode u srednji vek – u doba bosanske samostalnosti, i, vrhunca procvata bivše usorske banovine, čije je glavno mesto pored Srebrenika, bio vrlo često i Tešanj. Postanak ovih karakterističnih imena mesta vezan je za imena srednjevekovne bosanske vlastele, koja je ove krajeve držala u svojoj vlasti u srednjem veku. Ali, pored karakteristične istorijske, upada nam u oči i geografska nomenklatura.
ČEČAVA – Časopis Razvitak 01.04.1939.
Visoko po kosama i stranama u laktu koji čini reka Mala Ukrina raštrkane su „palanke“1 sela Čečave, jednog od retkih bosanskih sela čije je postojanje dokumentarno posvedočeno za srednji vek. Taj prvi pomen Čečave je negde iza 1323 god. u jednoj povelji kojom bosanski ban Stjepan i brat mu Vladislav Hagrađuju kneza Grgura Stipanovića, dajući mu u baštinu pet sela u tadašnjoj oblasti Usori: pr’vo Čeč’vu, drugo Hr’stuš’, tretie Unenavišći Jekš’ .d. Volović .e. Modrič’2.