Proglas iz 1935. godine
Proglas objavljen u Vrbaskim novinama 13. juna 1935. godine.
Istorija i etnografija
Oglas Novaka P. Stanojevića iz 1938.
Oglas dat u Vranjske novine 4. marta 1938. godine.
Glasnik društva Prosvete iz 1938. godine
Glasnik društva Prosvete u broju 3-4 iz 1938. godine, piše o zabavi na dan Svetog Save, koju je, kako pišu, preč. gosp. Stojan Stanković priredio u njihovo ime.
Rudna bogatstva Čečave
U Glasniku Jugoslovenskog profesorskog društva iz 1933-34. godine, istraživana su rudna bogatstva Bosanske Krajine. Čečava se pominje kada je riječ o uglju i rudi hroma. U nekoliko skeniranih stranica pročitajte gdje u komšiluku ima rude željeza, mangana, bakra, olova, pirita i drugih.
Iz knjige ”Srednja Bosna u NOB-u”
U knjizi ”Srednja Bosna u NOB-u” Srednja Bosna do ustanka i u ustanku 1941. – članci i sjećanja, Mika Jotanović, Vlado Jotanović, Boško Hadžić, Bogdan Stanković i Savo Stančić svjedoče o naoružavanju Čečave pred aprilski rat 1941. godine i dolasku Nijemaca u selo u aprilu 1941. godine.
U Čečavi od 1907. postoji čitaonica, knjižnica i pjevačko društvo pod imenom ”Srpsko Kolo”
Časopis Srpska riječ 1910. godine piše da u Čečavi od 1907. postoji čitaonica, knjižnica i pjevačko društvo pod imenom ”Srpsko Kolo”.
Kako su seljaci iz Čečave još 1905. godine ustajali protiv nepravde: dopis iz „Srpske Riječi“
U starom broju sarajevskog lista Srpska riječ iz 1905. godine nalazi se neobičan dopis iz Čečave. Napisao ga je običan seljak — ali po jasnoći, hrabrosti i građanskoj svijesti to je tekst pravog narodnog intelektualca. On govori o nepravdi, o zloupotrebama žandarma i činovnika, o ponižavanju sirotinje i zabrani ćirilice. Ovaj zapis pokazuje da su naši ljudi i prije više od sto godina imali glas, dostojanstvo i snažnu svijest o javnom dobru.
Čečava 31. maja 1905.**
Gospodine uredniče!
Čitao sam više donisa iz cijele Bosne širom, ali iz naše okoline još vam se niko ne javi. Misliteće da i mi drugi da se kod nas od silna dobra i miline sve umrtvilo.
Prije nekoliko dana zađoše žandarmi iz Stanarske postaje, te pokupiše oko 80 ljudi na rabotu.
Više od polovine platili su rabotu kao: Milić Evđenić, Jovan Jovanović, Stanoje Goričanac i t. d. Poćeraše stare i nemoćne, gluve, nijeme i bogalje, koji nikada do sad nijesu išli na rabotu. Oćeraše ih odavde u Stanare, a odatle tek u Tešnj. Kad trećeg dana stigoše u Tešanj, svako se od čuda zablenuo, pa ne umije progovoriti, posmatra ovu žalosnu sliku. Čim dođoše u ured stisnuše ih u aps. Predstojnika ne bi u Tešnju. I sami se činovnici uzvrtiiše videći toliku rulju bogalja. Brže bolje poodpuštaše one, koji su imali potvrde i bogalje, te ih sposobnih za rad ne ostade više od desetak.
Svakog prijatelja narodnog zaboliće srce kad pomisli na grdnu štetu, koju pretrpješe naši ljudi, izgubivši pet radnih dana u najpogodnije vrijeme, kad je vrijeme oranja. Sve je ovo bilo zbog nemarnosti i neurednosti službenika u uredu, što nisu odmah ispisivali ljude, koji su rabotu platili ili oradili.
Svi pozivi u našem kotaru pišu sa latinicom, ćirilicu nikako ne primaju. Tako pri prijavljivanju rođenih i umrlih, nufusčija je istjerjao napolje kneza Stanoja Damljanovića, i Tošu Pavlovića zastupnika kneževa i dr. grdeći ih pogrdnim riječima, samo s toga što se prijave pisale ćirilicom našim narodnim pismom. Još ih je naćerivao da idu u čaršiju nek im to ko prepiše latinicom, određujući im taksu od 35 nč. da dadnu za prepisivanje.
Ovo nije jedini prijer.
Seljak.
Svetosavska proslava u Čečavi 1893. godine
Svetosavska proslava, sa prvom besjedom i zabavom u korist srpske škole i siromašnih đaka u selu Čečavi, kotar i protoprezviterat Tešanjski, 14. januara 1893. godine.