Oglas Novaka P. Stanojevića iz 1938.
Oglas dat u Vranjske novine 4. marta 1938. godine.
Oglas dat u Vranjske novine 4. marta 1938. godine.
Glasnik društva Prosvete u broju 3-4 iz 1938. godine, piše o zabavi na dan Svetog Save, koju je, kako pišu, preč. gosp. Stojan Stanković priredio u njihovo ime.
U Glasniku Jugoslovenskog profesorskog društva iz 1933-34. godine, istraživana su rudna bogatstva Bosanske Krajine. Čečava se pominje kada je riječ o uglju i rudi hroma. U nekoliko skeniranih stranica pročitajte gdje u komšiluku ima rude željeza, mangana, bakra, olova, pirita i drugih.
U knjizi ”Srednja Bosna u NOB-u” Srednja Bosna do ustanka i u ustanku 1941. – članci i sjećanja, Mika Jotanović, Vlado Jotanović, Boško Hadžić, Bogdan Stanković i Savo Stančić svjedoče o naoružavanju Čečave pred aprilski rat 1941. godine i dolasku Nijemaca u selo u aprilu 1941. godine.
Časopis Srpska riječ 1910. godine piše da u Čečavi od 1907. postoji čitaonica, knjižnica i pjevačko društvo pod imenom ”Srpsko Kolo”.
Poslao: Goran Legenović
Svetosavska proslava, sa prvom besjedom i zabavom u korist srpske škole i siromašnih đaka u selu Čečavi, kotar i protoprezviterat Tešanjski, 14. januara 1893. godine.
U starom tešanjskom srzu, t.j. u današnjim srezovima: tešanjskom, teslićkom i dobojskom ima mnogo mesta i cela sa karakterističnim nazivima, koji nas odvode u srednji vek – u doba bosanske samostalnosti, i, vrhunca procvata bivše usorske banovine, čije je glavno mesto pored Srebrenika, bio vrlo često i Tešanj. Postanak ovih karakterističnih imena mesta vezan je za imena srednjevekovne bosanske vlastele, koja je ove krajeve držala u svojoj vlasti u srednjem veku. Ali, pored karakteristične istorijske, upada nam u oči i geografska nomenklatura.